Previše te volim da bi otišao, a da znaš samo, koliko sam razmišljao o tome. Mislio sam se distancirati otići u samoću, kraj Dunava u Vukovaru, bacati kamenčiće u vodu, čekati da se moje misli, bar malo razbistre, pročiste, porastu u visine. Ali sve postaje uzalud, jer upravo tada, kad me misli same pronađu, neprestano…


Igra

Sve je to samo igra. Rekli su i doista su bili u pravu. Jedna bolesna, nastrana igra, u kojoj kujini sinovi i kćeri, osvajaju često, glavnu nagradu. I ne biraju se sredstva da se dođe do cilja. Poželjni su što niži udarci, ponižavanja, prepreku poput duše, lako je preskočiti. A glavna nagrada često je slomljeno…


Voljena.. Osluhnuo sam danas tvoje srce, ne bih li čuo što će mi reći.. A srce je govorilo bez prestanka.. Lupa, buka i zvonjava.. Kakav samo zvuk dopire iz njega.. Srce je pričalo, pa se na tren smijalo, pa je opet prosipalo rijeke suza u njedrima.. A ja sam strpljivo slušao, podario sam mu svoje…


Kad zaboli srce ti glasno zaplači, vjeruj mi prijatelju, bit ćeš čvršći, veći i jači. Kad slome te zli i naopaki ljudi, oni što majka ostavila rođenjem nije, zloglasne ćudi, ti podigni se sa zemljanog poda, obriši prašinu i digni pogled, do nebeskog svoda. Kad ti se smije nasmij se glasno, nek znaju oni, da…


Večeras samo ja i ti i nitko više. Svi drugi bit će stranci. Vani će gorjeti svjetla uličnih lampi, ali mi se na njih draga nećemo obazirati. Protutnjat će kola hitne pomoći, valjda u potrazi za nekim klincom kojeg je opet pretukao neki drugi klinac, ali ni na njih se nećemo osvrnuti, ni trepnuti očima….


Ne rasprostiri zastave mira tu na mojem pragu životnom, kad znam koliko je života plaćeno da bi ti taj mir mogao ispijati, u finim čašama skupog wiskija, zajedno sa krvnicima i zločincima. Ne pričaj mi o toleranciji, tekovini antifašizma, dok kući bacaš ženu niz stepenice valjda misleći, da tko se tuče taj se i voli….


Ne nisam pisao pjesme za tebe. Stoga daj se opusti. U tim stihovima nećeš pronaći sebe, nisam u njih uklesao tvoje ime i usadio tvoju dušu. Privlačna si, ženstvena, žao mi je draga prijateljice da su ti uskratili dane nježnosti, kakve žena kao ti, zaslužuje imati. To boli i mene, kad ugledam ti lice osamljeno,…


Na današnji dan kad Svi nekoga Svete, i njegove misli sjećanjem lete. Stojeći kraj mora vali mu zapljuskuju lice, kroz krv i dušu, mu naviru životne sitnice. Tad i suze mu poteknu niz lice, ali ne one tužne, već u sjaju radosnice. U ruke uzme crvenu ružu, latice dvije tri, te ih u kalež mora…


Moj živote, potpisujem te. Tražio si od mene odobrenje, za sve one boli na mojim rukama, i komade sreće kad smo zagrljeni lutali cestom. Puno si me plakao znaš… Ponekad sam mislio da si mi neprijatelj i nisam vidio ništa drugo, osim tvojih ralja što se spremaju da me progutaju. Nisam ti se mogao obratiti…


Eh ti poetski recitali smijao sam im se dok sam bio mali Svaki pjesnik tada bio je budala sve što sam htio znati bila je igra i šala Nisu me zanimali ni jedni ni drugi ni oni što metaforom se časte a ponajmanje oni što umiru u tugi A danas postade i ja ta budala…


Čovjek za stolom sjeo je u dnevni boravak i još jedno jutro pojeo svoj uredno spremljeni doručak. Srebrne žlice koje mu je ostavila pokojna majka, vilice, tanjuri, zidni sat, “Nedjeljom u dva” bili su njegovi najveći prijatelji. On je volio takav život i spavanje s knjigama. U prašnjavom kutu njegove sobe redale su se knjige…


Molim vas lijepo za tišinu utihnite na trenutak ne morate vikati toliko oglušit ću od vaše buke samo na tren stanite i osluhnite moje srce što će vam ono reći ima li u njemu dio vas ili ste sami zaboga umuknite automobili kud jurite zaglušit će me vaše trube tramvaji stanite na svojim okretištima zar…


STRAH

Kada bih mogao birati, koju bi emociju istrijebio korijenom iz sebe, onda bi to zauvijek bio strah. Ušao bi rukom u srce, uzeo zadnje niti straha ukopane u njemu i ne bi dopustio toj hladnoj emociji, što mi znoj na čelo navire, da raste i pruža svoje tjeskobne ruke. Koštao me taj neprijatelj toliko toga…


Beskućnik sam, reče on i pogleda u Sunce, samo nebo je iznad mene, i ovo moje prosjačko srce. Nemam prijatelja, sjetne su misli tuge, čujem korake prolaznika, dok misli mi naviru druge. Kraj mene nekad bili su žena i djeca, a sad u noći hladnoj, bolno srce mi jeca. Ništa nemam, osim ove deke da…


Večeras će još jedno srce umrijeti u stihovima. Polako riječ po riječ, gasit će se slova, nestajat će njihovi obrisi, sve dok se na kraju i samo srce ne ugasi, i ostane mrtvo na papiru. I nitko se neće za njim ni okrenuti, to je još samo jedno mrtvo srce u nizu drugih… Dok će…


Moram vam reći, da je ovaj dan bio toliko loš, da ne bih dao za njega niti jedan groš. Ni dinara, ni kune, niti jednog centa, nemam prema njemu, nimalo sentimenta. Prosjački je ovo dan, jer očekuje od mene da mu udijelim koju kunu, ali ostat će prazan, na svom računu. Neću mu apsolutno ništa…


Sjećam se ja tog dana jer je bio nezaboravan. Sjećam se tih kiša, koje su se slijevale niz tvoje lice, jasno ocrtavajući put onog što će se dogoditi. Nisu to bile suze, već obične kišne kapi isprane u boli. Znam da sam se iskrivljeno smijao hodu slučajnih prolaznika, gotovo ih žaleći što i oni nisu…


Dobro će nam doći malo, ove morske udaljenosti. Ti na moru, a ja u Zagrebu. Ti s morskim sirenama, lijepa kao i one, a ja s penzionerima. Ti u letu galebova, slobodna kao i oni, a ja u cvrkutu, zagrebačkih golubova. Ti tako osunčana i preplanula, a ja bijele, kraljevske puti. Dobro će nam ipak…


Veliki svijet i mali ljudi. Osmijesi na licima i duboke životne rane. Zapaljene baklje i ugašene svetinje. Ljudi koji trče ka zagrljaju slobode i zarobljena ljudska bića. Okovane duše sa suzama na licu, koncentracijski logori i žice, ratovi opustošeni krvlju i zaustavljene smrtne aveti. Mir u srcima i mučne tjeskobe, ostajanje bez daha. Neizvjesna budućnost…


U mom vrtu sinoć niknulo je cvijeće. Baš dok sam spavao i u snovima teškim znojem natapao bijelu postelju, tamo negdje iza moje glave, klijala je priroda, iz utrobe majke Zemlje. I zaista ne znam tko ga je tamo posadio. Možda neki nenadani gost, dobri duh mojih snova koji mi želi sreću. Znam samo da…


Dosadan nedjeljni dan. I zaista ne znam što je bilo prije, nedjelja ili dosada? Da li je se dosada ukopala u nedjelju ili nedjelja u dosadu? Znam samo, da prema ljudskom vjerovanju, svaki dan marljivo ispunjava svoje funkcije. Ponedjeljak je prvi radni dan, dan za skupljanje briga. Utorak služi samo zato da bi ljudi mogli…


Noć mi noćas reče u tišini, za svoju sreću prijatelju, ti ništa ne brini. Kad te dani umore u tugama svojim, ugledat ćeš mene, gdje pred tobom stojim. Tad samo zagrli Svemir, tu beskrajnu igru životne ljepote, od zvijezda na nebu i njihova sjaja, zaista nema veće divote. Noć mi noćas reče u tišini, za…


Osmijesi osmijesi na sve strane širom svijeta koliko god stane Smiju se mame smiju se tate smijem se i ja samo da znate A čemu se smijem nije ni važno bitno samo da ne bude lažno Od smijeha i moj susjed puca veselo samo nek je dok nam živo srce kuca Smiju se vjeverice smiju…


Gledam te oči u tisuću boja, crvena je tvoja, plava je moja. Crvene su strasti i miris tvoje kose, plave su dubine, što me k tebi nose. U tisuću boja zlate se tvoje oči, mjesec lutnjama svira, preludije zvjezdanih noći. Samo jedan pogled u njih, dovoljan je bio, da se ispiše ovaj stih. Imajući oči…


Ajde govno nek te voda nosi, svoj sili teži, i moralu ti prkosi. Budi veliko govno, ako možeš što veće, takvi kao ti, čini mi se, imaju više sreće. A kad narasteš i sjedneš u fotelju, poželi sebi, samo jednu želju. Da zauvijek ostaneš najveće govno života, i da te ništa, baš ništa na ovom…