Biti onaj koji ti ublažava pad, oduzima dušu rutina uloge, prenosim tvoj dah preko beskrajnog plavetnila, različite kapi istog nemira, nekad i sad…   Slegnuta ramena utjehe, pratim trag svake osušene suze, raskošne boje mrtvih buketa, podrhtava podloga zapisanih volim te, šapat koji uvijek priziva noć, neustrašivi kukavičluk preblizu tišini da bi uklonio bar sloj…


I   Sretno. Zadnja runda, presreće me ta skraćenica svih opraštanja, sretno, idem da se ne vratim.   Ljubav. Planet laži, prepuštam se navali nevidljivih zamaha, ljubav, tvrda podloga samotne smirenosti.   Prolazi vječno ulicama duhova.   Kružiš iznad pogrešnog groba, nisam ostao, urna sa mojim pepelom bacila je prašinu u oči jalskim galebovima, proganjam…