Zaborav tvoj mač je usred srca podijelio ga zauvijek na dvoje jedan dio još za tebe kuca vrijeme nikako da učini svoje….   A kad krene lijes sa tijelom mi u tami na škripavim kolima što se sporo kreću hoćeš li bar tada stojati po strani kad svi odu da zapališ mi svijeću   Dođi…


Sjeta

Dođe nekad tuga, sjeta, šta li je pa se negdje u dnu duše skrasi kroz oči bi htjela da se izlije a ništa neće da utješi, da spasi   I baš tada sve utihne, blijedi tek klatno sata otkucava u tami samo me sopstvena sjena slijedi i samoća ko u grobnoj jami   O kako…


Koračamo polako ulicom mokrom osjećam na sebi pogled tvoj dok je lišće nošeno vjetrom padalo u noći prohladnoj   Iznenada, u jednome trenu uz fenjer što blijedu svjetlost lije u tebi vidjeh neku drugu ženu koju sam volio davno prije   I ja sam tebi jedan od mnogih kojima pričaš priče iste, koliko si samo…


Tvoja je mladost sreća, blagostanje okruživali te oduvijek pažnja i mir a ja gledah  svijet kroz maglu i sanje i nisam zamišljao  svatove i pir   Ti čezneš za srećom i toplom domom a na mome srcu leže daljine nije za me život pod staklenim zvonom moja duša vapi pustopoljine   Druge nam je puteve…


Ne zamišljam te više kada sklopim oči nit`se pitam gdje si i s kim sada, dobro se osjećam u svojoj samoći dok lutam pustim ulicama grada   Ni pjesme ti ne posvećujem više ni kad liju kiše, ni kad sija luna, ništa dušu u zanos da zanjiše tek ponekad mašta samotnoga uma   Ti ostani…


Puno sam puta dočekivao zore i noći što beskrajno traju spaljivao pjesme da izgore kao oni što cijelog sebe daju   Rušio sam zidove koji nas dijele riječima i perom na papiru dok se magla i inje po cestama bijele i blijede zvijezde na nebu  umiru   O kako tada duša budna sniva i čežnja…


Dok ulične lampe u kišnoj noći blijedu svjetlost liju poželjeh njenom ulicom proći i vidjet` staru kapiju   U prozoru njenom što gleda na cestu samo mrkli mrak je bio o koliko sam puta na tome mjestu čekao je,  ljubio   Nismo marili ni za kog tada k`o  da smo bili samo na svijetu sad…


Evo opet pjesmu ti pišem sa tvojim likom pred očima dok gledam lunu i uzdišem kao nekad u samotnim noćima   Napolju treperi, povija se breza na večernjem povjetarcu što puše kao da je i nju obuzela jeza i čežnja što tinja `sred moje duše   Pjesmom te ljubim jer na javi te nema i…


U snovima se vide stvari čudne pa tako u grobu ugledah sebe tijelo mrtvo a misli mi budne, pored humke sam prepoznao tebe.   Stavila si cvijeće, zapalila svijeću, sve ne vjerujem svjestan da je san, a blijede ruke sve se više kreću da te uzmu, da ne budem sam.   Jer mračno je  i…


Na rubu šume, uz kamenje pored vode koja huči stari mlin škripi, stenje kao da ga nešto muči.   A u njemu mlinar sijedi sa brašnom na rukama i licu svoje snove smjerno slijedi zagledan u žrvanj i pšenicu.   Točak tiho cvili, već je truo mahovina prekrila ga svud pod vodom kao da je…


S vremena na vrijeme dođe neko veče kad sjećanja pred očima lebde kao dim, a kroz vene sjeta poput vina teče jer neko nedostaje u trenutcima tim.   Eh da je violina da svira mi na uho i u mojoj duši bolno cvili, ječi, noćas tugu nosim kao staro ruho koju vrijeme tako sporo liječi….


Od prvog praskozorja i grijeha počinjenom u vrtovima rajskim, od prvog pokreta, plača i smijeha lutamo životom ovozemaljskim.   Odgovor tražih u knjigama svetim kao neki isposnik što luta, padao i prije nego počeh da letim svijet mi se rušio bezbroj puta.   Često ostavljah kućni prag u želji da nađem smisao i spas a…


Sjećam se , ko da gledam sad tvoje oči mile, snene, ja sam tada  bio mlad a ti si  bio štene.   I bio si tako krhko biće usamljeno i bez sreće, život često isprepliće sudbine ljudske i pseće.   Dao si mi ljubav čistu onako kako može pas i dijelimo sudbinu istu koja baš…