Jedreći kroz plamen noći, koja te kida i od mene uzima, vrisak sumnje vrata mi otvara i odnosi me nemirnim prstima. Stežem se uz zid kameni… Skrivam se od tebe ljubavi. Tamo gdje sam pobjegla, nema tvojih bijelih tragova. Ispisujem naše nove stranice. Na kamen hladni lijepim lice uvelo od kiše poljubaca (koje sam izmislila)……


Kroz razmaknute zavjese istine svijetle moje suze u ogledalu duše sakrivene. U međuvremenu spavam pokrivena dugim uzdahom kojim su me darivali kada su vidjeli da još te,u snovima,tražim imenom tišine…


Izgužvana i sjetna…snovima dišem. Dozivam te,vrati se. Ljubav pronađi,na starom mjestu tamo,gdje rodili smo je… Grijem dlanove hladne na toplini hartije. I molim ruke svoje,da pronađu naše čarolije. Misli,da nađu slova ljubavne melodije. Radosnu pjesmu da pronađe naše sklopljene ruke u molitvi. Svijeću,koju smo zapalili da nas ugrije. Plamenom svojim, da osvijetli naše puteve, čekanje učini…


Pred oltarom uzdaha rukom bolom  otežalom milujem usahla ognjišta. Nadom osakaćena. Vjerom ranjena. Riječima zaustavljena. Na tišinu zauvijek osuđena. Ogoljena, (po)grešna.


Ići ću leći sada,kao nekada na onu livadu punu rosnog cvijeća. Sijaće Sunce,ranojutarnje… Osmijeh čežnje kliziće niz moje usne sočne,rumene. Željeću te glasno i jako čisto i hrabro,isto onako kao i tog’  prvog  jutra kada sam u plamenu oka tvog pronašla svoj izgubljeni sjaj.


Ljubavlju,dišem te. Željom prizivam. Prepoznajem smijeh tvoj u  svakom  budnom oku nijemom,slučajnom… Glasno izdišem,samo na tren puštajući jasan krik nedostajanja u pustoj vječnosti budnosti lutajući sama,kroz sva postojanja.


I sve…u meni je… Sve što bilo,i nestalo je. Sve što boljelo,i prestalo je. Sve što željeli jesmo,i bili nismo. Napisano,i sve izbrisano odsanjano,i nedoživljeno zapamćeno,i sve zaboravljeno. Slilo se sve,u nedostajanje, u samo jedan trenutak zemaljske vječnosti u samo jedno jedino krhko,a vječno sada u kojem nema više nas.


Uplašena bijah kad’ rodi se misao da tužna pjesma ostaće zaboravljena (kao grijeh) u starim danima. Zaćutah na jeziku svom (rijetkom)… Zalutah u tišini družeći se dugo grleći se žestoko sa srećom s licem dimnjačara rukama mađioničara usnama ljubavnika očima prolaznika. Buđenje bijaše tek triježnjenje, stanje budnosti preraste u umiranje. S očima sanjara u kostimu…


Nedostaješ mi. Govorim glasno dok pod teretom misli tonem duboko. Pronađi me zakopanu između dva stiha zaključanu. Dodirni mi dušu toplim riječima. Snažno,kao što samo ti to znaš. Pogužvaj nemir umiri nesklad… I dodaj mi svoje pero ruku svoju… Mastilo na stolu  života mog’ napisaće najljepšu pjesmu o ljubavi. Dozvoli mi da te naslikam da…


Mogu li stati ? Mudrost,mogu li rasplakati ? Mogu li otići sve riječi važne,izbjeći ? Mogu li pobjeći ljubav u kamen uklesati poljubiti ruku samoći i pokloniti je hladnoći ako volim ?!


Želja za tobom pulsira težinom bezvremenskog nemira. Strašću gonjena pohotna uzima me svojim divljim rukama. I (p)ostajem lakoća purpurna otrgnuta krutim mislima.


Okamenjena šutnjom kretanja plaše se kružne putanje i vrtoglavice. Kroz zamagljene modre prozore samo nijemo gledaju se. Oknima razdvojena i zauvijek osuđena na blizinu i tišinu… Kamena lica mislima putuju u tišini stanuju zure,i samuju…


Gledamo se preko ploče stare, Preslušane. Svako na strani svojoj, Odabranoj. Tvoje pjesme zvižduću o sreći, Neslućenoj. Moje su poklonjene vječnosti, Neshvaćenoj.                     *** Vjetar fijuče…(strana je A), Stara melodija,ti i ja… Nježno je pero bijelog labuda, Pjesma je ljubavna,poznata… Slika snena treperi u očima, Zamagljenog,tužnog…


Izgovor u bijeloj haljini, Sam,na maskenbalu laži. Nepristojan kompliment, Koji zaustavlja. Misao na straži ideja, Koja ostavlja želju, Usamljenu i tužnu. Želju,koja krvari lagano i tiho, Plačući u sjeni lošega, Odjevena u najdivnije neistine o vrlinama. Riječ,koja zaustavlja na putu traganja, I zatvara vrata spajanja sa dubinama…


U neizvjesne oči zaborava, Ulivam dašak uzdaha… Pretačem ga u čašu čekanja, I popiću…prije spavanja, Da  usnim neodustajanje, Da ne probudi me posustajanje, Na putu do sjećanja bez bola…


Dobro veče izgužvana mladosti, Ostavljena i zaboravljena. Dobro došla na bal zrelosti. Podijelimo zajedno ljepotu mudrosti. Zaplešimo valcer ludosti, U ime naše neprolaznosti. Ispijmo kaplje pozlaćene doline, Uberimo uspomene na dane zaboravljene. Zaplešimo,neka sve se vine ! I vjetar  neka nas digne u visine. Zbogom dani protekli bez vedrine, Puni straha od buduće gorčine… Puni…


Svjetlucava prašina, Pršti pod nogama, Lomi se sjaj blještavila, Gasi kristalna iluzija. Pretočena u šaku čemera, Gorkim sjajem bije nevjera. (Nedostatak pamćenja, Ili rasplamsana vizija )… ?! U oku pravednom vatra sija, Plamti oganj sile nadmoćne. Ruka ruku treba da mije, Noga,nikoga umila nije.


Napustili su me, Duhovi prošlosti. Glave iz pijeska, Izvadili nojevi. Sove, Najavljuju buđenje, (Moje). Ti si odavno probuđen, U tuđem snu. Moja java te poklanja, Zaboravu.


Iz zavežljaja duše riječi su se prolile, I rasule  po kamenu tvrde namjere… Namjere da pokaže da boli, I kada pada  (se) bez zvuka, Kada udarac samo tupo zvoni, I podrhtavanje to,plaši čvrsto tlo… Prosuta čarolija bez dokaza postojanja, Nepostojeća magla pred kolonom uzdaha, Upita… …Zašto ste me stazali ? Štitili. Ugušili. (Preblizu smo bili,…


Sveprisutna tišina razliva se… Dodirujem joj ruke čarobne, Grlimo se. Milujem joj obraze, Osjećam je. Prosvjetljuje me…dišem glasnije. Pomilovana rukom spoznaje, Slobodom pjevam,i sada znam, Ljubav je put bez tragova umora. Okupana njenim rukama, Čistoću sam,pjesmi  udahnula. Oslobodimo krila leptire, Svijet naš ovdje polijeće. (Ruke su nam slobodne). Riječima možemo reći “volim te”, Ali,leptire,ruke su…


Ne zatvaraj oči stranče, Ispod gustog dima još tijelo se miče. Ne otvaraj prozore, Osjećaj neprolaznosti pobjeći će. Šta ćemo onda,stranče ti i ja, U vreći prepunoj pitanja, U vreći, Od uplašenog sna, Od meda i pelina, Od uzdaha neproživljenih davanja…? Ako sada odemo da li će ostati tragovi ?! Ko će nam pjesme pisati,…


Uvedi me u svijet istine Gospodine, Izbriši mi sive bore i tupe tmine, Odnesi misli u ulicu novih lica, Udalji mi um od svih besmislica. Ne vidim,a tražim put pravedan, Ne čujem,a tako želim let slobodan. Tupost zvoni,a zagušljivost vlada, Ništa više ne osjećam sem smrada. Smrde po laži,hvalospjeva žedni, Gaze po istini,sažaljenja vrijedni. I…


Previše stegnuta okovima besmisla, Sa očima pospanim od sanjarenja, Bučna,od misli neodlučna, S’ rukama u omčama od želje, Na parčiće slomljena, Lutanjima bijah prepuštena… Sklopljenih koraka u molitvi zastah, Čekajući da Gospod otvori mi vrata, Sluga njegov da pokaže mi put slobodan, I svojim me učini,svima na zadovoljstvo. Čin služenja u ime dobra bijaše, Tek…