Led u vremenu. ti tako silno ustaješ protiv toga, a nisi ni svjestan o kom ja pričam stepenu. Stepenu hladnih i vrelih vrtloga. Drhtaj u grudima. A ti samo uzdahneš i oblikuješ riječi, Mekano da zapiriš u njima ludima I da mi šapneš da sagovornik je preči. Nada u čežnji. I Bog nam opet dozvoljava…


Definitvno nešto nije u najboljem redu Proporcije su izvan zvijezda i neba Pa ni galaksija da mi pokloni plišanog medu. Ili da šašavi lutak oko mene vreba. Apsolutna nula u večerašnjem bingu. Penzionerska obrva bez pogleda na unuke. Ni pustinja da me opkoli kao staru Sfingu Ili da posesivni um otkloni u stranu muke. Neznanje…


  Ne bi nikad trebalo da te nosim u kazaljci na satu. Pa da me podsjećaš kad je jutro, kad je noć i da treperiš kad ti baterije oslabe. Svakako se brinem i kad su pune do kraja. Ja tebi nisam ni broj na satu. Ne bi nikad trebalo Da te nosim u mirisu kokosa…


  Svejedno. Boljeće april kao što su pahulje rezale vene. Sve jedno. Vrišti glas il’ zamiru naše prošle sjene. Sve drugo. Svijet ne vidi loptu na kojoj vrtoglavica ponire. Sve. Ti,ja,izgubljeni na lotu nekom kome i ništa i sve umire.  


Ono što si mi ti To su nekad bila mora žirafama. Nekad pekare točenim pivama. Zagrljaji ožiljcima. Ono strašno između nevolje i uspjeha. Između starca i plesa na kiši. Zagonetno između Pandore i stakla na mom ogledalu. Ono što si mi ti Je ništa.


Zato što Mjesec ne sija dovoljno jako. Eto, zašto te bole zjenice. Gleda te onako iza oblačka opako. I ti misliš da kraj ti je unutar male dušice. Zato što ne možeš da zažmuriš a da i dalje osjetiš žar dosadnog trabanta. Pa usne napućiš i paniku stvoriš. Izdaje te i usana šarm i harmonija…


Iza tvoga broja je strah Izdaja oblaka Tišina tijesna prelaka I u tvojoj cifri materijalni prah Kriješ se u sjenci jave Strašna poplava Voda nad nama spava To su ruke tvoje što oluju prave Odgovor čekam,tačku,upitnik,zarez Nepobjediva magla Iza lijevog ramena prag od pakla. Tebi u ruci drhti krvavi rez Strah ti je u ruci…


Smisliću za tebe pjesmu U novembru,kada mi kažeš da sam tvoja glasnim šaptanjem u nesnu da je čuješ između svakog sniježnog roja. Napisaću ti pjesmu Po licu,prstima što ih obavija čelični mraz i umom koji rimu smišlja osmu da u devetoj i tvoj se zarumeni obraz. Sviraće naše pjesma U čaši punoj zanosa,i napuklih rifova….


Što te više tražim u drugim ljudima Shvatam da te magija pravila. Rodio si sa nebeskim delfinima i divljim konjima Kad te tražim na zemlji, kao da se istina sakrila. I jednom sam tako gledala u oči psa. Lutala kroz polja lavande, i na 13. spratu zavirila u riječi čovjeka gordog stasa. Rovila po policama,…