Za kraj

Nek’ mi sve tragove tvoje zametu,            Nosim te u srcu k’o ikonu svetu,             Grlim i ljubim kad najmanje slute;          Nitko ne zna mog srca pute!                      I tu jedinu sliku da mi zapale,                 Tvoje su oči u grudi mi stale.                            I ne tražim nekog kao…

Tko sam ja u tvojim očima

Tvoje kose, boje pepela                 Šuškaju pod mojim prstima                     I pitam se, blizinom dirnuta,                   Tko sam ja u tvojim očima?                     Koje si mi ime u mislima dao,                 Možda si me vilom, možda kurvom zvao,                        …

Zbog tebe

Zbog tebe sam sminkala si lice, oblacila uske traperice, osmijehom te zavadjala, udaju odgadjala, radi tebe, s Bogom svadjala! Nisi meni bio sudjeni, tek u trenu, biser pruzeni, samo su me snovi varali, svi zbog tebe ogovarali! Za me nisi bio odabran; taj je biser nekoj drugoj dan, samo sjecanje na jedan davni plamen kroz zivot nosim uvijek kao kamen! Zbog tebe su price kruzile po selu, bilo te je svud’ po mojem tijelu, al’ drugu sam primjetila, u oku tvom osjetila; kako nam se sudbina osvetila!

Zvao si me

Kad me ljudi za tebe upitaju, moje oci nebom skitaju; jos se dusa s tobom kiti, ne moze to zaboraviti: da si bio zivot cijeli; da smo samo ljubav htjeli… Zvao si me: zlato moje, sreco, andjele; da nisam dala srce svoje, ne bi oci plakale! Zvao si me: rajski cvijete, duso, snjegicu; jos mi misli k’ tebi lete; ja bez tebe, umrijet cu! Kad me ljudi na te sjete, ja zaplacem kao dijete; suze krenu prema nebu, bez tebe moje ruke zebu; u srcu sam jos uvijek s tobom, tebi…

Zemljotres

Dusa mi je zaspala otkada te nemam ja, oko se prevarilo, srce je ostarilo, a tebi svejedno je! Suza se davno osusila i zadnju nadu srusila; dusa jos ne smije se, pred cijelim svijetom krije se, a tebi svejdno je! Dodji jos jednom, meni vrati se i reci da nije izgubljeno sve! Budi moje duse zemljotres, rasiri joj ruke, pozovi je na ples! Dusa mi je zaspala otkada te nemam ja i smrt ce tako prevariti, samo da me dodjes ti jos jednom poljubiti!  

I kad nisi, ti si tu

Kad pozelim da oci vide te, ja sklopim ih, sklopim ih na tren… Kad pozelim cut’ ti njezan glas, ja zasutim i pomislim na nas… Kad zudnja mi za tobom uzme dah, na grudi mi tvoj pogled pada, plah… I kad nisi, ti si tu, dajem ti na dar sebe svu; u meni je jos boja tvoga glasa i ruke tvoje oko moga stasa… I kad nisi, ti si tu, jos se kupam u tvom pogledu, jos te ljulja moja suza slana, jos si, duso, moga srca rana… Kad pozelim…

Jos sam tvoja

Svi su drugi u zivotu mom, a ja sanjam samo s tobom dom; svi su drugi oko mene, a za tobom srce vene, sve su jace uspomene… Ti me nisi nikada napustio, ni iskusenju nisi jos popustio, srce moje nisi ti ostavio, nikada me nisi zaboravio! Jos te grlim u praznim nocima, jos te nosim u svojim ocima, skitas se u mojim mislima; jos sam tvoja, samo tvoja, ja! Samo si me jednom ti poljubio, za zivota, time obiljezio… da znaju da sam blago tvoje i da s drugima ne…

Tajna

Rana zora mene pticom budi; uzdahom otvaram Tebi svoje grudi, u oku mome svaku zelju citas; zoro rana, u ljubavi mi svitas! Ti si moja najtajnija tajna, ljubav cista kao zvijezda sjajna, Tebe ljube sve molitve moje, ljube, ljube Sveto Srce Tvoje! Blazeno si, Djevo, me prizvala, moje tajne samo ti si znala, sad biseri su, slane suze moje; Ti me stitis, sirec’ ruke svoje! Ti si moja najtajnija tajna, ljubav cista kao zvijezda sjajna, Tebe, Majko, ljube suze moje, ljube, ljube Sveto Srce Tvoje!

Posudi mi, vjetre, krila

Posudi mi, vjetre, krila! Bar da sam mu jednom vila; da ga dignem kada padne i ugrijem ruke, hladne; da mu milo se nasmijesim, ljubec’ suze da ga tjesim! Posudi mi, vjetre, krila! Sve sam noci njega snila; u snu sam ga k’ sebi zvala, svu sam ljubav njemu dala; u snovima smo i sad skupa, srce samo za njim lupa! Posudi mi, vjetre, krila! Njegova sam ljubav bila! Daj mi snage da odletim; da ga ovom pjesmom sjetim: da ga prati kao sjena jedna davna uspomena!

Ti si meni sve

Tvoja ljubav oganj je, suton, kad se nebom razlije; moje tijelo ljulja se, ko pod vjetrom raslinje kad me tvoja ruka miluje. Tvoje oko izvor je, more, kad sa nebom spaja se; moja dusa smije se, sve do zvijezda vije se kad mi tvoje oko, pogled daruje. Ti si meni sve, sve, ceg’ srce zeljno je, samo tebi vjerno je; na tom svijetu, ti si meni, ti si meni sve… Ustrajnost, moja, dokaz je, zanos, kad grudi podigne; samoca, ko trunka prasine, ni uzdahom ne plasi me; od sveg’ vise,…

Plave oci moga djeda

Kuca pusta, sve je stalo, propalo i ono malo; sto nam nekad sveto bilo; sto se znojem priskrbilo. Kroz vrt se cuo smijeh i slava, tu sad raste grm i trava; laksi zivot u tudjini ne vraca djecu Domovini! I idu ljeta, idu zime, pomirilo se srce s time da moj zivot nije los, ali pamtim uvijek jos: plave oci moga djeda, rumen’ lice, kosa sijeda; suzom zove s Djedovine: Domovini se vrati, sine! Ostale su slike samo iz djetinjstva moga, tamo, gdje se grozdje plavo bere, livada do neba…

Miris srece

Mene sunce na terasu mami i safrani mi Tvojim dahom disu; jos jednako smo daleki i sami, a cutim da me Tvoje grudi njisu. Meni kuca proljece na prozor i smjeska se u laticama cvijeca; s neba sunce otvara mi obzor; jos Te nema, a mirise sreca. Mene sunce na terasu zove pa se oci sire ko te lati zute, u srcu budi izlomljene snove i sprema me na nepoznate pute. Zlatne iskre niz kose mi klizu i kroz staklo, zraka obraze mi zari, dlanovi mi ceznju prema nebu dizu i zaplamti…

Glog

Boze, kud me ruke, Tvoje, nose kroz taj zivot, tako crn? U dusi sablast smrtne kose, na putu tome samo trn! Boze, da li oko, Tvoje, seze kud ja nosim teret svoj? Skloni s mene trnja mreze Koje pletu danak moj! Boze, da l’ osjetis miris tuge dok mi celo pere znoj? Blagoslovi brige, ruge; da mi nisu nespokoj! Daj mi snage, Oce, Sveti da podnese dusa glog; da se muke Krista sjeti, nosec’ Kriz zivota, svog!

Sama?

I kad sam sama, posve sama, najblize sam Tebi; i kad rijec’ca, gruba, moju dusu slama, nosim Te u srcu, nosim Te u sebi. Ti si moj drug, cuvar svih mojih tajna i spomenar djetinjstva, mog; u nocima, crnim, zvijezda si, sjajna; zivotu, mom, stit, Otac i Bog! Molitvom dodjem do Tvojih dvora i saptajuc, Tebi na uho, povjerim Ti razlog svih zivotnih mora; u Tom je trenutku sve drugo gluho. I kad sam sama, posve sama, srce ne luta u krugu; i kad mi se stvori pred ocima tama, pogled…

Zoves me!

Zoves me, Majko, cujem Tvoj glas, zoves kroz tminu i molis moj spas! Utjeha, meni, je ljubav, Tvoja, u Tebi je svjetlo i snaga, moja! Zoves me, Majko, Krunicom Svetom dok lutam sama, tim, sivim svijetom! Nadu mi dajes Vjerom u Boga, u Duha Svetog i Sina Tvoga! Zoves me, Majko, Ti, Djevice Cista i vodis na put do Isusa Krista! Utijeha, meni, je ljubav, Tvoja, u Tebi je svjetlo i snaga, moja! Zoves me, Majko! Ja slijedim Tvoj glas! Milost, me, Tvoja, vodi u spas!

Pred Vuzem

Jos snieg pumalu preliece i zima za srce me steze; ja cekam Vuzem da z mene sliece kosulju mrzlu, kaj rouke mi sveze. O, Majcice Sveta, Ti griehe nam peres vu soze, pod Krizam, svojega sina i ljubav svoju kak svetlost steres da srca nasa ne slomi nam tmina. Vu ognju Vuzmenke osetim mouku Spasitelja Nasega, Isusa Krista; i prouzim, vu ogenj, svoju, mu, rouku, ljubeci bliznjuga, ponizna i cista. Jos snieg pumalu preliece, al’ Vuzem pahulje tupi; oko srca, od drienka, mi obliece kosulju zlatnu, kaj rouke stupi.

Zdravo!

Kucam Ti na vrata, puna pepela i cadje, dolazim iz pakla; ja sam svjedok kradje! U ocima jos vrag plese oko vatre; zelim mu na poklon da njegov trag se zatre! Rekli su da tamo na pogresnom sam tragu jer nisam dusu dala, ni sudbini, ni vragu! Ocijedili su srce, oslabili su tijelo, ali vrazje cudo do duse nije smjelo! Dolazim iz pakla, noge mi se tresu; rugajuc’ u ruke su mi gurnuli adresu! I nisam putem pitala da li idem pravo; samo Tebi velim: Zdravo Djevo, Zdravo! O, Marijo,…

paket

donio je zivot zivot u paketu donjet ce i smrt ko sudbinu kletu donio je srecu u svom desnom dlanu poljubio je suzu nevinu i slanu pruzio je ljubav ocinsku i cistu poklonio je sebe u Isusu Kristu donio je zivot raskos kao brigu misli kao teret ko ne dovrsenu knjigu stvorio je dusu da kao ptica leti da pravda pobijedi da se zlo osveti donio je zivot moru bezbroj ladja iz ljubavi novi zivot da se radja donio je sve il ne bi zivot bio samo sto je put…

andjeo cuvar

svojim si dahom pokrenuo oblake na nebu zivota mog i njeznom si rukom obrisao kise koje za pokoru dao mi Bog svaki si djelic svojega duha potrosio na noc mi bez sna usao u najdublju poru mog tijela i ispio tugu iz srca do dna bistrim si umom dao mi snage da uzmem to pero u ruku i morem iskrene ljubavi svoje stihove moje dopratio u luku mirnim si glasom razbio strah koji se sirio dusom i veselim pogledom osvjezio dan zatrovan gorcinom i susom I kad danas usutim u…

IGRAM SE!

Igram se s tobom, covjece, s tobom, kojem je dovoljno jesti i piti; igram se s tobom, moj djecace, al’ privjesak tvoj, ne mogu ti biti! Igram se s tobom, mjesece, s tobom, koji uvijek jednako seta; igram se s tobom, moj putnice, al’ cesto mi oblak na putu zasmeta! Igram se s tobom, pjesnice, s tobom, cija me pjesma zove; igram se s tobom, moj grijesnice, al’ ne dam tom igrom u svoje snove! Igram se s Tobom, moj Isuse, ko da mi nisi, ni Bog, ni brat; al’…

UHVATI ME!

Pogled mi bjezi na suprotnu stranu, ne pece me savjest, ne bojim se Boga; On mi je i dao, svaku tu manu, kojom udarim, a ne zalim zbog toga! Korak produzi u pola price, bujica rijeci do uha ne stigne, proljetna zora sred zime mi svice; prkos zanese, do Neba me digne! Lako se tijelo za ruku drzi, bez lanca zarobi, na staro povrati; pokusaj biti od misli, mi, brzi, zaviri u srce, za Dusu uhvati! Tu je rodjenje sveg’ sto ce biti, koljevka u kojoj me Andjeo njise, samo…

Ljubim Te, Boze!

Sonce na nebu se jakse pece, drienek se rascvel, Vuzem je tu; cez glavu mi tulike misli tece, a sak mi veli: kak bu – tak bu! Leptireki zoti drscu vu zraku, ticek popeva, veselje je svud; bez Njega je dusa iste ko v mraku, bez Njega je covek zmotan i lud! Vse vekse su trave, maslacki cvetu, isla bi nekam, a ne znam, kam; bez Njega sam sama na ovomu svetu; a On bez mene? Iste je sam! Tak rada bi da nam se poti stanu, okiceni latima roze; da jedino…

U drhtaju svijece

Da mi je naslonit’ se na Tvoje rame, udahnuti duboko i reci: Stigla sam kuci; da vatra u kaminu pucketa samo za me i zidovi te sobe od ognja budu vruci! Da se zagledam u svilu bisernog, Ti, oka i treptajem srca sapnem: Najdraze moje; da me nosi suza uzduz tog slanog toka i da godine hladnoce vise se ne broje! Da Ti suhim usnama dodirnem dusu, zamagljenim dahom izustim: Tebe sam zedna; da Tvoja beskrajna ljubav pobijedi mrtvu susu i da Ti nisam u srcu, od mnogih, tek jedna!…

cirkus

zavjesa se dize u ocima bljesak u usima gmize publike pljesak uz pratnju orkestra klaun i psic pozlacenih vesta svud sminka i kic glume pred svima u komicnom aktu i publika njima pljesce u taktu psicu se smiju kad poslusno skace pogledom piju kad klaun zaplace u krugu se pas vrti i bjezi trazeci spas on laje i rezi al opet popusti odigra svoj cin i jauk izusti da dojam je fin maneza se ljepi od suza i sline sve svjetlo zaslijepi i predstava mine sav zivot je bas cirkus u…

uvijek vjerna

kroz zivot me prati ko rodjena mati ko stariji brat ko mladenku svat u vinu je pijem u srcu je krijem u dusi je mazim pred ljudima gazim u pjesmi me slusa u molitvi kusa u psovki se smije u grudima vrije kroz usta mi dise u ruci me njise prijateljica prava kad puca mi glava vjecno vjerna je meni ko more se pjeni ja sam joj sluga uvijek samnom je tuga