Kora banane na travi- podijeljena na dva jednaka dijela. Pored nje rumena jabuka tek do pola pojedena. Po prašini rasute koštice šljiva. Plavih ili bijelih? Crv što iz trule višnje viri i jedan plavi, ponosni cvijet da popravi dojam.


Vidiš li djevojčicu kojoj vjetar kosu nosi? Na zelenoj travi stoji, tabani joj bosi. Vidiš li djevojčicu kojoj vjetar hihot nosi? Rumeno joj lice kupano u rosi. Koga gleda? Mene ili tebe? Koga čeka? Majku ili oca? I gle! Latice trešnje što ih vjetar nosi plešu oko nje i ona pleše s njima. Na zelenoj,…


Prazan stih, izgužvan papir duboko izbrazdan u trenutku bijesa. Sinergija tih što vode u nemir, što vode u bezdan trulih tjelesa. Gdje su nestala slova, a gdje riječi? Izgubljena ruka hartijom luta. Zar je moguće da ova tišina što gniječi, ta maratonska trka nema kraj puta?


U proljeće bješe čvrsta i debela, puna cvjetova mirisnih i lišća zelena. Na njoj su veselo pjevušile ptice trošeći vrijeme na igru i trice. U ljeto je plodova zrelih bila puna iz kojih kapaše sok na travu ispod drva. U sumrak čuli su od muke kako jeca, a sparne i vrele dane uljepšavahu joj djeca….


Spava mi se, jako mi se spava, no nisam umoran. Spava mi se jer kad zaspem- sve je nekako lakše. O, kako mi se spava. Želim bar na trenutak usnuti i zatomiti svoje osjećaje. Oni si dio mene, da, ali mi se gade. Meni su oni kao gubavo udo, ali s jednom razlikom- ne otpadaju….


Gol do duše stojim pred porotom i krvnikom dok teret njihovih pogleda pritišće mi leđa. Gađenje koje se probija i ispod njihovih vjeđa u meni izaziva jezu dok stojim pred žrtvenikom. Zvoni podne i otkucaji srca su mi usklađeni sa zvonikom, a dok masa pljuje mi u lice i bešćutno me vrijeđa osjećam topli dah…


Čemu noge ove Kad svjesno đavlu kroče? Od čednosti bježe U gorkom grijehu se moče. Čemu ruke ove Kad samo zlu mi služe? Za toliko lijepog sposobne, A po devet krugova kruže. Čemu oči ove Kad svjetla vidjet neće? Prema mraku se okreću- Prema tamnoj strani sreće. Čemu život ovaj Kada ga u blatu živim?…


Njene oči, njene blage ruke U duši mi tvore kušnju, muke. Njene tople, crvene usne, tek, Plačnom srcu jedini su lijek. A zatim mili pogledi nježni Blistavi kao pokrivač snježni. Samo oni moje srce griju Više od brižnih riječi sviju. Ali čemu pjesma ova Kad ju ona vidjet neće, A osjećaji moji prema njoj Ostat…


Čitatelju moj, Dok pjesmu ovu pišem Znaj da teško dišem Jer stih ovaj posvetio sam njoj. Ali ne, za teret na grudima nije ona kriva, Ni ljubav tužna, Ni sudbina ružna. Već je kriva moja savjest živa. Taj gvozden lanac sivi Što u strah me tjera, Zbog kojeg krhka mi je vjera U ljubav što…


Oni ne shvaćaju što im pokušavam reći, prijatelju. Gledaju me blijedo kada im govorim. Ti Lupeži i glupani ograničeni sobom. Egom svojim ogromnim što zaklanja im pogled. Dobro me slušaj, prijatelju, jer Ako i tebe izgubim poradi ljudske gluposti Ludost će mi se nastaniti u duši. O, dragi prijatelju, jedino me ti razumiješ!


Baršunasta postelja pokrivena laticama ruža. Ali prazna. Zrakom se širi aroma mirisne svijeće. Tko će je udisati? Crvena vatra u kaminu plamsa. Grije praznu sobu. Ulaze njih dvoje. S ulice. Smrznuti. Soba je topla. Tiha riječ. Pogled. Vanili-aroma dobiva smisao. Osmijeh. Nježan dodir još hladnim prstima. Postelja igra svoju ulogu.


Tik-tak! Tik-tak! Polako spušta se mrak. Tik-tak! Tik-tak! Krv crvena kao mak. Tik-tak! Tik-tak! Iznenadne smrti znak. Tik-tak! Tik-tak! Strah obuzima me jak. Tik-tak! Tik-tak! Dok tonem u san lak. Tik-tak. Tik-…


Opijen mirisima, očaran zvukovima u ponoć stojim pod blještavom lampom i uživam u šarenilu noći. Nijem poput stijene, lak poput pera prepuštam se vjetru da me nosi. Ne znam kamo. Nije me ni briga. Samo… Samo da nisam tu.


Nisam pjesnik što o ljubavi pjeva o jezerima bistrim, obraslim trskom. O slavi junaka i krjeposti djeva meni je pjevat’ dosadno i mrsko. Ni pjesnik nisam, istini za pravo tek dječak što se riječima igra. Sretnik kom Bog je zdrave oči dao, sanjar uma providna i hitra. Slikar što snove po papiru crta, al’ ne…


Vidim da u tvome oku sja isti onaj sjaj što imao sam ja dok hodeći po svijeta tami nisam shvatio da na njemu smo sami. Zato nema ovdje mjesta za iskreni tvoj smijeh što ne poznaje mržnju, niti zna za grijeh, a čistoća duše iznimna je rijetkost koju nema nitko doli dječja malenkost. Ostani vječno…


Čovjek i misao u pustinji stoje okruženi pijeskom crno-bijele boje. I dok krupnim kapima obilno se znoje silni vjetrovi krajolik im kroje. Odjednom čovjek krene nervoznim hodom tražiti oazu što obiluje vodom, a misao poleti nebeskim svodom ljubeći oblake i zamišljajući dom. U visine modre vinula se tad dok čovjek i dalje tražio je hlad….


Volim te jer me razumiješ, jer se s tobom mogu o svemu dogovoriti, jer ti mogu srce svoje otvoriti, jer samnom o svemu razgovarati umiješ. Golema ja ljubav moja i potpuno ti se divim. Samo za tebe živim i dajem ti sva osjećanja svoja. Najdraže mi je tvoje društvo, a svim sanjama mojim ista je…


Uzalud trošim noći tražeći riječi što neće doći. Uzalud nastojim shvatiti što si čovjek ne može pojmiti. I stalno se istim mislima vraćam i opet ništa nova ne shvaćam. Ima li veće ludosti od toga? Rekoše mi da je besmisleno poput boga tražiti smisao u onome u čemu smisla nema. I zaista! Najveći apsurd ljudskoga…


Silujem te, hartijo, po koži ti grebem, po licu ti šaram i oči ti bodem. Silujem te, hartijo i nije mi žao što moja si žrtva i što sam te unakazio. Tvoji osjećaji nisu mi važni i ostajem gluh na tvoje vapaje glasne. Jer bit ćeš moja i meni se pokoravat’ i po tebi ću…


Strah me je, srećo. Jer bojim se da ne shvaćaš koliko mi značiš, jer ovisim o tebi kao nejače što ovisi o brizi i pažnji svoje majke. Ne ostavljaj me, srećo. Jer ako izgubim tebe, ja gubim sebe. Dao sam ti se sav i… I dajem ti svu svoju dušu, krhku poput stakla. Ona nije…