Na jastucima satkanim od krošnji zaspalo je sunce. Oko nas miris kestena pod nama šapat probuđenog lišća u nama šumska uspavanka promrzla srca ispunja bojom crveno- žute melodije. Na vratima obzora šumska straža omamljena spokojem čuva naš jesenji san.


27

Već dugo ne udišeš zrak i nemaš snage da ispustiš glas. Tragaš za vrijednim davno izgubljenim, a ne možeš se sjetiti što je. Kroz noćnu moru propadaš odbijaš se o zidove vlastite tame utapaš se u moru izgubljenih snova od jutra do večeri čekaš kraj korak po korak nadam se da stići ćeš do mjesta…


Bez nade da ću te vidjeti, pišem ti. Kad riječi ispune papir, nestane hladnoća što grize zlim slutnjama. I nakratko, ispuni me mir. Čekati ću. Ponovno ću čekati da ispadaju svi snjegovi, svaka pahulja pronađe svoje mjesto. Još ovu zimu ću toplim riječima grijati papir, odbijati zle slutnje od nas. U proljeće ću stati gdje…


Bajka

Ponovno će ti po tko zna koji put ispričati bajku u kojoj će sve biti drugačije, a opet isto kao prije u kojoj ćeš ti birati, a ona biti sve što poželiš. Kad ti iznova sve ispriča možeš joj vjerovati, a i ne moraš. Ponovno će te po tko zna koji put smjestiti u pažljivo…


Dok čeznem za daljinama kao molitvu valom šaljem glas. Ti koji imaš moć da odlučiš hoće li zasjati sunce ili će Crveni zaljev progutati mrak, ti koji vrijeme prije smrti sve više i više skraćuješ, ne oduzimaj život ovaj put. Dok čeznem za visinama valom ti vapaj šaljem i krik između dva uboda ne želiš…


i kad mi nedostaješ sve se tuge oko mene zapliću nevidljiva spona postaju nemam gdje poći dok čeznem sve čežnje ista postaju dok šutim sve tišine svemira u meni neizmjerno buče. Dok mi nedostaješ koraci se brišu iznova ispisuju svjetovi se ruše ponovno nastaju život kao rijeka bez prekida zapljuskuje pa miluje. Pratim trag sjećanja…


Zaljubila sam se u čovjeka kojeg sam upoznala kroz sadržaj njegova kofera. Ni manje, ni više, baš taman koliko treba informacija da se zaljubim u njega. Kofer pun uspomena, budućnosti i netaknutog neba. Zaljubili smo se baš taman koliko treba da se putevi spoje u jedan. Da zadrhtimo dok se prisjećamo prvog susreta i zamjene…


Sve se oko nas iznenada mijenja. Smiješ se u bojama i  moj se osmijeh uz tvoj smiješi. Osluškujem dok pričaš pa ponovno čeznem kao što sam nekad davno čeznula i maštam kao djevojčica. Sve se oko nas neočekivano mijenja i sve si mi draži pa o tebi ispričane istine i laži ostavljam u gledalištu snova….


Sam

Kao kamen nasred puta odolijevao sam koracima izgažen tragovima užaren bljescima izmučen. Govorio si ustani, sjedio si. Stajao si, govorio mi kreni. Smijao se snovima, suzi, smijehu. Kao gospodar svih svijetova nad nebom vikao si kada ćeš, kada napokon? Kao kamen u nizini vjetrom šiban obučen bukom utišan tišinama bio sam dok si vikao kada…


Ponovno ti dolazim. Jer nitko nakon tebe nije znao da me voli, nitko nije znao kao ti da me gleda. Dolazim ti nakon par beskrajnih godina bez našeg preglasnog smijeha. Sada izbrisati bih htjela sve besmislene rasprave, svađe ni oko čega. Ti u očaju zadržavaš dah, miluješ mi grudi, tebi najdraže od svega. Fotografija moga…


Ne možeš mi reći. Promatraš. Riječi na klupi, ploči, zidu. Trudim se da ti objasnim i mašem rukama, a ne čujem. Bezbroj misli što luta ti u glavi i bolno šumi. Iznenada, plačeš i vičeš. I ponovno šutiš. Osluškujem tišinu. Odzvanja od tvojih usana. Tišina, od klupe, ploče, zida. Promatraš nestvarno. U očima ti sva…


Prepričavam se. Od prvog do posljednjeg dana. Prepričavam brata, sestru, oca, majku. Prepričavam okuse, mirise, asocijacije što uz prošlost vežu me. Prepričavam otočje, šume, gradove, u meni pohranjene, što iznenada pojavljuju se. Prepričavam se od izgubljenog do nađenog, od mutnog do sjaja. Od početka do kraja. I darujem ti sve što imam. Do posljednjeg daha.


Afrika

Donosiš mi pozdrav iz dubine izgubljene domovine. Drhtim, dok izgovaraš riječi uspavanke, zapisane na mutnom licu majke. Dok novom jutru upućuješ molitve za sve nas, otete, iskorištene, zaboravljene, izgubljene. U prijevodu, u vremenu, na nekom nepoznatom mjestu, za sve nas. Drhtim, dok me dodiruješ bezgraničnim prostranstvima djetinjstva. Dok sastavljaš me svojom toplinom, prihvaćam zaborav nad…


Poklonio si mi dar u kojem smo, zagrljeni pod kišom, proveli noć. Dodirnuli mirnoću svitanja, slušali kako utišava kišu, pred zoru, za nas, uspavljuje grad. Mirnoću kojom smo letjeli iznad sna, dočekali buđenje bez buđenja i savršeno jutro, uz nas. Poklonio si mi dar, da otvorim ga u nekom, malo manje, našem gradu. Kad u…


Čovjek s fotoaparatom u ruci, u predgrađu Šangaja. I stablo staro sedamsto godina, trag prošlosti na njegovoj fotografiji. Zasučite rukave, udarite sjekirama, trag prošlosti mora nestati. Stablo staro sedamsto godina, kao relikvija prošlosti, kao sjećanje što će nestati. Zasučite rukave, s motornim pilama, zadatak će biti lakši, trag prošlosti mora nestati. Sagradit ćemo grad ispod…


Podari me toplom riječi, ogrni sigurnošću. Utopli jutarnjim osmjehom, ljubavnom izmaglicom napoji. Otvori prozor, isprati me. I promatraj. Kako plešem, kako pjevam. I život ti ružičastim bojam. Isprati me, ne zatvaraj prozor dok skakućem i pjevam. Pjevam, samo za tebe. … La Vie En Rose …


Dva se susreću lica, dvije se isprepliću sjene. Promatram kako, ruke bez mog nadzora pišu, usta izgovaraju potisnute riječi. Noge me razdvajaju, svaka svome putu bježi. To je samo trenutak, tješim se. I on će proći. I nestati će i ostati će, u isto vrijeme, onaj zbog kojeg se od susreta do susreta od uzbuđenja…


Tijelom mi prodrhti more, dušu mi začini sol. Da oživi sjećanje, uspomena kad me vrati, na kamen i žal. Da zaboli, ponovno, ista bol. Gdje sam ih žudjela, gdje sam ih sanjala, daljine. Daljine nek mi sada ožive sjećanje, uspomenu nek mi vrate. Srce mi zapljusni more, ustima da kušam sol. Kad oživi sjećanje, uspomena…


Rujan

Sunce blješće granicom između tebe i mene. Prohladne dlanove što se dodiruju, ne uspjeva ugrijati ni osunčani rujan. To su samo dijelovi moga tijela, to više nisam ja. Prebrojavam dječja lica u pokretu. Rujansko sunce zabranjuje mi, da te previše gledam. Po nijemom filmu lutam i ne znam što bih ti rekla. Ti spominješ more…


Gađaj me nakupljenom gorčinom, bacaj na me bol. Pitaj koliko mogu izdržati. Čini što želiš, samo ne traži mjesto, koje nikad nećeš upoznati, što ga samo uspomena probudi. Mjesto gdje su me jutra rađala, gdje sam kule djetinjstva rušila i gradila, uz kornjače se zemljom povlačila. Drvo života tu zasadila, kako me zeleni i u…


Otac me pronašao da bi me pozdravio. Iz njegovih ukočenih dlanova vadim kamen, neočekivan, hrapavo prijatan, ugodno neugodan, kao nešto što mora da se desi. Opipavam kamen bojom djetinjstva obojan, koji je on davno iz mnoštva sličnih odabrao, meni ga predao. I odlučio njime pozdraviti naš dan. I obećao to činiti svaki dan, iz dana…


Put

Put me prati dok idem. Put me nosi kad stanem. Pokazuje mi sebe, sve dalje i dalje od svega što znam. Na putu ona i ja. Još nosim jaknu i hlače duge da nas štite od nemira. A ljeto već grije i jutro i nas. Unjenom oku svitanje što sneno me gleda. Nasmiješi se i…


Utisnuo si mi žig, pečat nasred čela. Da možeš mirno spavati, da ne mogu nigdje pobjeći, zarobljena u vlastitoj nemoći. Samo mi oči blješću dok udaram glavom o zidove tame. Više me nitko ne vidi. U noći slušam krikove, obilježenih žena. Ne raspoznajem glasove, pa niti svoj vlastiti. Čuje se samo vapaj, smjesa od krivnje,…


Ljubav

Kad zasja mi u oku ono nešto, nedokučivo, beskrajno, a sjetno.. Kad zasja ti u oku ono nešto, nepromišljeno, borbeno i strasno.. I kad znam, a ne znam. I kad ne znaš, a znaš, u isto vrijeme. To ljubav u nama bi, u trenu i zauvijek.


U Švedskoj su noći hladne, zamijetio sam, čim sam započeo radit kao raznosač novina. Svake noći, bezbroj ulaza, bezbroj stepenica i uvježbanih koraka. Ne uspjeva me ugrijati ni bezbroj toplih misli, zamišljenih susreta. U dalekoj domovini, nekad mojoj, plače usamljena žena, nekad moja. Znam, od njenih mi je suza otežala torba. Nije to zbog bezbroj…