Sjenke u vrtu bajki

Sjenke tišine titraju u neprekidnoj jeci riječi. Sitne nožice tapkaju veselo oko njih. Traže glazbu, a čuju samo tišinu.   I tiho se tvore niti, što sjenke pletu, da uguše one što pokušavaju letjeti.   U vrtu bajki i svijetla, vlada tmina,koja krade snove,sreću koja treba biti.   I sjenke plešu u haljinama tamna zraka, što skrivaju sunce, dok hihoti veselih umiru.

riječi vjetru

Sve trenutke ljubavi razasute po tlu vremena skupio si u odaje svoje bezosjećajnosti. Iz tvojih džepova ispadaju krhotine,krhotine mene. Povremeno me prineseš usnama, pretvarajuć me u prašinu stakla, tako nježno kao u vremenu ljubavi učineš me ničim. A ja, ja,se molim vjetru da me zavije u vlasi tvoje kose, utore tvoje kože, pa da tako skrivena budem ponovno dio tebe.

Ljubavnici?

Ljubavnici? Smiješne li riječi.. Smiješnog li načina da se ljubav uplete… tamo gdje joj nije mjesto. Osim ako ne igra… Skriveno, prepredno i samo svojom voljom. Osim ako se ne skriva u dodirima, usnama i požudi. Ljubavnici? Neprikladna riječ u prikladnoj situaciji. Ljubavnici? Dvoje poznatih u neznanoj situaciji. Ljubavnici? Drže ljubav zarobljenu… Među dlanovima i strasti.. U zavjesama uzdaha.. I Igraju protiv njene volje. Ljubavnici? Da, ljubavnici.

za T

ljeto. predvečer i hodam bosa. po parketu. i sve je otvoreno. more na koži.sol.  lutaš negdje. daleko. prema gradu. sol ti je u kosi. još uvijek.i tako izgledaš savršeno. i sigurno. moji prsti. tvoja remena. polako. tvoj ruke. me podižu. ispred tebe. na milimetar. nimalo daleko. kao da ideš reći. moje.tvoj. grizem  usnu. skrivam se. neuspješno. ispreplićeš prste. opijajuće.polako. mi stižeš do usana. ti stižem do usana. jedva dodirno.sutonski.ljetno.pratim tvoje linije.dlanovima. prolaziš mi kožom.i titram od blizine. ispreplićem ti prste. i hodam bosa. tiho. bez lomljenja tišine. jer ti želim…

kraljevsto za bliskost

želim zagrliti. tako jako i tako čvrsto i izbjeći onaj pogled u tvojim očima, da pređe ona riječ s tvojih usana. a sad nemam načina. {i razdire me to} osjećam to u ramenima, kako se podižu u zagrljaj. { ali zrak nema visinu. zrak ne teži} i briga me za patetiku. i zakon šutnje. možda možda onaj link na wallu postane {to, ono} Sudbino, Slučaju ponovno igraš Igru, zar ne? posloži mi kockice na pravni način {ne, nikad neću prestat..al znaš to} {vrijeme, ljudi..mijenja se, ostaje isto}

Zarobljena

Bila sam sjena tvojih koraka. Osjećaj kojeg si nosio zarobljenog u pločici oko vrata. Bila sam samo tvoje posebno. Bajke. Lavina nestvarnih riječi tekla je preko tvojih usana. A nisi ni shvaćao što govoriš. Tvoje ruke poznaju putanje mog nesavršenog tijela, a tako slabo znaš putove mojih misli. Usnama sam prelazila preko tvojih rubova, vjerovala i voljela. Svaki moj otkucaj pripadao je tebi. I poljupci i suze i smjeh. Ne želim vjerovati da si uvijek mislio na nju. Jesam li te barem na trenutak mogla nazvati svojim? Jesi li me…

X

Ne mogu spavati. Zamišljam sebe u tvom svijetu. Ili još bolje tebe u mom. Tvoj okvir odgovara mojim rubovima. Lice ti ponekad zrcali moj izraz. U mnogo čemu si mi još uvijek X. Nepoznanica. Dječače,ali postoji neka iskra u tvojim tragovima koja mi šapće da bi odgovarati. Zaista. Vjerujem da bi moja ruka ležala skoro pa savršeno u tvojoj. I da bi nam se dodiri nadopunjavali. Još uvijek si X. X koji mi stavlja osmjeh na lice.