Na sirokom sumskom proplanku dogadjalo se znakovito slavlje…Otkaceno, iskorijenjeno drustvance slavilo svoj Spomen-dan,nazvase ga “Oprostajni intermezzo”; jedan poznanik mirece– Dodji, citat ce se poezija Maje Perfiljeve… Dodjoh, tako je Petnaesti august postao – Dan za pamcenje,iz mnogo razloga… naokolo borovi… jele… poneka breza…U njihovim krosnjama, lahor je cijelu noc svirao Sonate Zaborava…Lica sjetna, sanjarska… oprastahu…


(MOJOJ MAJCI UZ 10-tu GODISNJICU SMRTI) Ne, Ti nisi umrlaTi nikada ne ces umrijetiTi si se samo preselila na drugu PlanetuGore… medju zvijezde,s’ onkraj dohvata…Zato, oprostiti ces mi i za ovu pjesmuiz nje ces cuti saptaje i treptajezvijezda, lahora, kisa i –moje;u njoj ces osjetiti nase ispletene rukekoje su sada njezna uzgljavlja snovima. Ti sada…


(Joe Biden: “We choose hope over fearunity over division, truth over lies”) Zainatilo se Zlo, iz petnih se zila upinjecijeli svijet pokusava u okove Mrznje okovati,cijelom svijetu, mladima pogotovo, dusu i srce trujesvojim gnjevom i srdzbom kao strsljani posvuda zuje… Bas tako, zuje li zuje; Njihovo zujanje izaziva Mucninu.Prisebnima i razumnima pod morac namecu beznadje…


( CIKLUS IZ ZBIRKE “PROSAPTANA SUTNJA” I. DJECAKSto stariji , to njeznijisto zreliji , to topliji,istinski sljedbenik Kristaiz njegove duseDobrota neiscrpna blista;Pri susretima, prijatelji mi govore:On je tako drag, dobar… posebana ja se sva pretvorimu Ponos, u Srecu, u Ljubav. Tako ljudi o mom velikom Djecaku mislekoji je izrastao u vitog jablanau cijim ce grudima…


OLUJOtrebam tvoje suze da gorcinom mojihruzu i karanfil u zapustenu vrtu napojimstrepim da se necemo sprijateljitii u ljutnji te pljackasem nazivam. U tebi je obecanja kroz pustinje bez oazasvracas iznenada i ravnodusnost bunis u menii njeznosti je kroz bespuca, u tebia u mojoj molitvi je gnjevne svejednosti. Daj im naslutiti odakle dolazispoljubi prvi otkos jecma…


Da li znas, voljeni Druzeda se ovih dana na dusu moju srucioTsunami Tuge?Bacena sam na pusti otoku nepoznatom moru,oko mene dzungla … sikarai ne znam kojim putem izicina cistinu… na raskrscu sam…Bila sam i prije mnogo putaali, sada mi u cijelom bicu — Biti ili ne biti– odzvanja… Da se rasplacem, da ocajavamda zovem Tebe…


( Za J. S.) Digla se plimai sve dvorce u pijesku potopilai sve kule u zraku razorilaAli, jos je srca za tebe Ako se prepoznas u ovim stihovima, PjesniceDodji na prag rodne kuceTamo te ceka topli zagrljaji topli Dom: ceka te ljubav Tebi je poznato more kada pomahnitai u trenu razrusi sve sto si gradiou…


Divlja je sikara postao citav ljudski svijet.Pohlepne ajkule gutaju odreda ribe.Uvenule su na livadama tratincice i suncokret,a covjecje su ruke postale, na mrznji, uzarene sibe. Reze ljudi jedni na druge kao psi bijesni,kroz zile im tece krv otrovana jos u majcinu mlijeku.Zemaljski prostori ljudima postase uski… tijesni,ova napacena Zemlja , izdahnut ce jos u ovom…


Ponijeli smo iz pretinaca sanjeiz oblaka snagu proljecai majcin blagoslov usmrcen sumrakom;sve sto magija nije ostavili smo Crvena kao radjanje pradavnokrv cista tece kroz zile djedovine;posli smo u potragu za magicnim stapicimada bismo njima vodu u krv pretvarali Uz puteljak jagode su raslei sjenokose pjevale na svadbi zrikavacapridruzili smo se u pustinji fata-morgania tamo ostavili…


(SONJI) Ispod rusevina srca moganocas bezimenu spasavam rijekui kaskade slomljene , izranjenena ostrom bridu vremena Kasni je sat, Premilaa u srcu mome tutnjave,u dubinu se ruse slapoviCigani sviraju Lorkini Nosile smo haljine bojemaslinika, i u njima, voljelesmo u njima — mangupakavkadziju moskovskog Spasavam nocas rijekuizvlacim je ispod zidinaobale ranjene zavijamu dusi mi sumore masline i…


I. TODAYWould like to forget defeats and griefswould like to erase past and yesterday from my memorywould like to be happy on a sunny dayfor the peaceful momentsfor the joy of reading poetry of the Greats: Neruda…Tagore…Ujevic…Parun…TodayDesire nothing but the blue sky… and a breezewhich brings my thoughts and hugsto my beloved but lost land…


Iz svoje duse izlijevasslike nekih dalekih, otislih svjetova,nekih idilicnih Arkadijai rajskih pasnjaka na kojima su se nekad voljelicobani i cobanice…Ima u tome bajkovitog cara i ljepoteali nemoj, nemoj molim teozivljavati te carobne prizore… vizije,to je jedan nepovratni svijetjedan davno umrli svijetu svima nama tako ziv ali sjetan, ranjiv;sjecanja ga rezu kao ostri nozevii zato nemoj,…


Ona je bila kao Snjeguljica snjezna,oko Mirjane su se okupljali — kao pcele i leptiri,a ona je voljela mene, bas menekao i ja nju…Bilo je to nesvakidasnje prijateljstvoBrinete i Crnejedna smo drugoj tajne nase otkrivale(Nitko ih drugi nije smio doznati!) Ona je mastala o svome lijepom “C-ku”a ja o svom fakinu “C-nom”…Ah, kakve su to…


Jos jedan odlazak a vani lipe mirisu…mirisu…Jos jedan gubitak a srce mi gubicima vec ispunjenoJos jedan nepodnosljivo tezak rastanak–Majko moja, DRUGA!o, kad bi mogla vidjetikako je zemlju sa nebom spojilapoput sjajnog vatrometa duga… U tvojim ocima sjaja nema visetvoj se osmijeh izgubio u borama tvoga licatvoj glas je slabasni i nemocni dasak koji se iz…


U tvojim ocima, djecacedobrota kao jezero gorsko sja,to i nisam mozda znalado onog svecanog, posebnog dana.Otada sam i racunalo zavoljela,raduju me sada E-porukei sve neizmjerno bogatstvokoje mi u virtualnom svijetuotkrivas, Hvala ti , najdraze moje! Zlatnim sam slovimau srce upisala, taj posebniza mene — najsretniji dan. S neba se one noci u gorsko jezerood srece…


Krka se danas sa morem cvrsto grlia moj brod nakon svih brodolomau sigurnu je uplovio luku.Sibenik kao Prijatelj vjerniruke mi rasirio i toplo kazao: Dobro nam dosla!Ozivjela mi u cijelom bicujedna zakletva davnadok se cijelim gradom razlijegla ona pjesma slavna:“Samo sam bregima dragim obecalda vrnul se bum nazaj…da vrnul se bum nazaj…” Zbog dolaska nazajsa…


( ANNI AKHMATOVOJ) Paslo je bijelo stado u visinamaEh, da mi je posuditi uciteljevu ruku!Bilo je prijateljstvo, ne– obicnoi ljubav je bila tajna, skrita. Kako je zavrsila Crnokosaizgleda da nitko ne zna nit’ mari, Plavojku je otac tiho oplakaozelja se utopila s njome i — slikarstvo. Ucitelj je moj idolstudirat cu umjetnost, znam zasigurno–Eh, ovo…


(12. svibnja, 2010.) Kroz proplanke bruje proljetne elegije, slavuji ih pjevaju Majkama na dar;svim Majkama kojih vise nemai koje su sada draga uspomena. Bjezim u sume, k pjesmama hrlimPomisljam da milu Majku grlim,Nju, s kojom se lakse podnosila tuga,Nju, koja je hrabrila, uvijek sa mnom bilapogotovo kada zivot prevari i smrvipa grubo dovikuje– Hej, nisi…


“Ljubav je tako kratka a zaborav tako dug”P. Neruda. Bili su desetkovani, vodjeni na stratiste… strijeljani…zacudo, u polju prezivjelih nadjose samo –Njih Dvoje!Na proplancima su zaplesale ciklame, tek procvaleu zagrljaju sunca radosne… razigrane… Rijetko (ako ikad?) na gubilistu se nadju srodne duse dvije.Da li se zbilo cudo ili je sve prlijepa bajka?Prije nego usne, svaku…


U svakom velegradu covjek je otudjen i sam.Tu se ne stvara lako topli i sigurni dom;Bez obzira koliko se trudis i pokusavasna kraju uvijek prozivljavas samo bolni slom. U velegradu nasilje i okrutnost vladai perfidni zov sirena u raskos i sjaj…Snovi, ideali, dostojanstvo u glib duboki padasve sto zelis i cijenis u velegradu dozivljava kraj….


Na vatri zudnje godinama izgaramvise da svega zelim da se domovini vratim.U snovima se s prijateljima grlimna javi , uvijek iznova, tugujem i patim. Sisla sam s vlaka na nasoj maloj staniciTi si osjetio moju blizinu i odmah me spazio,siris mi ruke, letimo jedno drugom u narucjePrijatelju dragi, Jesenjine jedne mladosti…Kad se probudim u srcu…


U klijetke srca moga, Ti si upisao vazne datume:Izgubih oca i majku , brata i sestru … domovinu voljenu…i Dragog ljubljenog, nesudjenog…Krv kroz srce moje protjece ali sjecanja ne brise.Jutros,dolazis mi u susret niz puteljak planinski,povest ces me na livade cvjetne da uberemo naramke cvijeca,i odnesemo ih na sve grobove; usput ces jedva cujno saptati–…


( BOLESNOM PRIJATELJU) Cekaj me, PrijateljuNemoj otici.Doci cu Ti, s Proljecemzagrljeni cemo plakati i sutjeti…nasa srca ce tiho kucati a oci pitati:Koliko nam je preostalo vremena?U mislima bismo prosli kroz djetinjstvo i mladost,obisli bismo malu zeljeznicku stanicui svakako vlakom otputovali do nasih skola… Ispred ociju promicu godine prijateljstvasponama sjecanja u zlatnu ogrlicu nanizane. Nemoj otici…


Halo, SunceOvo je Himna Tebi!Tvojoj trajnosti, neprolazostiTvojoj dobroti, nesebicnostikoju jos nisu uspjeliobezvrijediti i oskvrnutirazni patuljci ni divoviiz ove nase oboljele Planete. Pravednice,Ti grijes promrzle, bolesne, gladne.Svako jutro na prozor kucnesi siromahu i bogatasui ucitelju i djakuradniku, rataru, sportasuribaru, mornaru…Ti ne odabiresne pravis selekcijuni po babi ni po sticevima… Hvala Ti, SuncePred tvojim osmijehom i najgusci…


U krosnji drevne palmebulbul njeznju budilicu sklada,probudit ce njome praskozorjeod jucer u kosmarski san utonulo. Uskrsnje praskozorje oplakuje,sa cijelom Judejom tuguje;ne zna , jos nedosli danda Smrt na Krizu, Pravednikatek je zapoceti , neugasli plam… Prazni Kriz u nebo stravicno strsiKrv sa Kriza suncane su zrake oprale.Iz tla, pod Krizem, crvene su ruze procvale,Nikakvo nevrijeme…