Iz svoje duse izlijevasslike nekih dalekih, otislih svjetova,nekih idilicnih Arkadijai rajskih pasnjaka na kojima su se nekad voljelicobani i cobanice…Ima u tome bajkovitog cara i ljepoteali nemoj, nemoj molim teozivljavati te carobne prizore… vizije,to je jedan nepovratni svijetjedan davno umrli svijetu svima nama tako ziv ali sjetan, ranjiv;sjecanja ga rezu kao ostri nozevii zato nemoj,…


Ona je bila kao Snjeguljica snjezna,oko Mirjane su se okupljali — kao pcele i leptiri,a ona je voljela mene, bas menekao i ja nju…Bilo je to nesvakidasnje prijateljstvoBrinete i Crnejedna smo drugoj tajne nase otkrivale(Nitko ih drugi nije smio doznati!) Ona je mastala o svome lijepom “C-ku”a ja o svom fakinu “C-nom”…Ah, kakve su to…


Jos jedan odlazak a vani lipe mirisu…mirisu…Jos jedan gubitak a srce mi gubicima vec ispunjenoJos jedan nepodnosljivo tezak rastanak–Majko moja, DRUGA!o, kad bi mogla vidjetikako je zemlju sa nebom spojilapoput sjajnog vatrometa duga… U tvojim ocima sjaja nema visetvoj se osmijeh izgubio u borama tvoga licatvoj glas je slabasni i nemocni dasak koji se iz…


U tvojim ocima, djecacedobrota kao jezero gorsko sja,to i nisam mozda znalado onog svecanog, posebnog dana.Otada sam i racunalo zavoljela,raduju me sada E-porukei sve neizmjerno bogatstvokoje mi u virtualnom svijetuotkrivas, Hvala ti , najdraze moje! Zlatnim sam slovimau srce upisala, taj posebniza mene — najsretniji dan. S neba se one noci u gorsko jezerood srece…


Krka se danas sa morem cvrsto grlia moj brod nakon svih brodolomau sigurnu je uplovio luku.Sibenik kao Prijatelj vjerniruke mi rasirio i toplo kazao: Dobro nam dosla!Ozivjela mi u cijelom bicujedna zakletva davnadok se cijelim gradom razlijegla ona pjesma slavna:“Samo sam bregima dragim obecalda vrnul se bum nazaj…da vrnul se bum nazaj…” Zbog dolaska nazajsa…


( ANNI AKHMATOVOJ) Paslo je bijelo stado u visinamaEh, da mi je posuditi uciteljevu ruku!Bilo je prijateljstvo, ne– obicnoi ljubav je bila tajna, skrita. Kako je zavrsila Crnokosaizgleda da nitko ne zna nit’ mari, Plavojku je otac tiho oplakaozelja se utopila s njome i — slikarstvo. Ucitelj je moj idolstudirat cu umjetnost, znam zasigurno–Eh, ovo…


(12. svibnja, 2010.) Kroz proplanke bruje proljetne elegije, slavuji ih pjevaju Majkama na dar;svim Majkama kojih vise nemai koje su sada draga uspomena. Bjezim u sume, k pjesmama hrlimPomisljam da milu Majku grlim,Nju, s kojom se lakse podnosila tuga,Nju, koja je hrabrila, uvijek sa mnom bilapogotovo kada zivot prevari i smrvipa grubo dovikuje– Hej, nisi…


“Ljubav je tako kratka a zaborav tako dug”P. Neruda. Bili su desetkovani, vodjeni na stratiste… strijeljani…zacudo, u polju prezivjelih nadjose samo –Njih Dvoje!Na proplancima su zaplesale ciklame, tek procvaleu zagrljaju sunca radosne… razigrane… Rijetko (ako ikad?) na gubilistu se nadju srodne duse dvije.Da li se zbilo cudo ili je sve prlijepa bajka?Prije nego usne, svaku…


U svakom velegradu covjek je otudjen i sam.Tu se ne stvara lako topli i sigurni dom;Bez obzira koliko se trudis i pokusavasna kraju uvijek prozivljavas samo bolni slom. U velegradu nasilje i okrutnost vladai perfidni zov sirena u raskos i sjaj…Snovi, ideali, dostojanstvo u glib duboki padasve sto zelis i cijenis u velegradu dozivljava kraj….


Na vatri zudnje godinama izgaramvise da svega zelim da se domovini vratim.U snovima se s prijateljima grlimna javi , uvijek iznova, tugujem i patim. Sisla sam s vlaka na nasoj maloj staniciTi si osjetio moju blizinu i odmah me spazio,siris mi ruke, letimo jedno drugom u narucjePrijatelju dragi, Jesenjine jedne mladosti…Kad se probudim u srcu…


U klijetke srca moga, Ti si upisao vazne datume:Izgubih oca i majku , brata i sestru … domovinu voljenu…i Dragog ljubljenog, nesudjenog…Krv kroz srce moje protjece ali sjecanja ne brise.Jutros,dolazis mi u susret niz puteljak planinski,povest ces me na livade cvjetne da uberemo naramke cvijeca,i odnesemo ih na sve grobove; usput ces jedva cujno saptati–…


( BOLESNOM PRIJATELJU) Cekaj me, PrijateljuNemoj otici.Doci cu Ti, s Proljecemzagrljeni cemo plakati i sutjeti…nasa srca ce tiho kucati a oci pitati:Koliko nam je preostalo vremena?U mislima bismo prosli kroz djetinjstvo i mladost,obisli bismo malu zeljeznicku stanicui svakako vlakom otputovali do nasih skola… Ispred ociju promicu godine prijateljstvasponama sjecanja u zlatnu ogrlicu nanizane. Nemoj otici…


Halo, SunceOvo je Himna Tebi!Tvojoj trajnosti, neprolazostiTvojoj dobroti, nesebicnostikoju jos nisu uspjeliobezvrijediti i oskvrnutirazni patuljci ni divoviiz ove nase oboljele Planete. Pravednice,Ti grijes promrzle, bolesne, gladne.Svako jutro na prozor kucnesi siromahu i bogatasui ucitelju i djakuradniku, rataru, sportasuribaru, mornaru…Ti ne odabiresne pravis selekcijuni po babi ni po sticevima… Hvala Ti, SuncePred tvojim osmijehom i najgusci…


U krosnji drevne palmebulbul njeznju budilicu sklada,probudit ce njome praskozorjeod jucer u kosmarski san utonulo. Uskrsnje praskozorje oplakuje,sa cijelom Judejom tuguje;ne zna , jos nedosli danda Smrt na Krizu, Pravednikatek je zapoceti , neugasli plam… Prazni Kriz u nebo stravicno strsiKrv sa Kriza suncane su zrake oprale.Iz tla, pod Krizem, crvene su ruze procvale,Nikakvo nevrijeme…


(O USKRSU, 2019.) Brzinom svjetlosti ce i 21.-o stoljece proci.Na cijelu Zemlju, precesto tmina tjeskobe i beznadja pada,O, vrati se, vrati Kriste, Ti si nam utjeha i nadada cemo na Svjetlo izici i iz najmracnije noci. Ljudska srca Te trebaju i moleO, dodji, dodji nam Kriste, Ti si izbavljenje i spas;Izmiri zaracene narode, dosta im…


BEZBRIZNOST sarenih leptiraizmice s dlanova djetinjstvauporno je nase zaustavljanje na padinamas kojih vidimo ocinske kamene krovove. Nase srce u zilama Velebita kucadesilo se, znala sam da ce se desitisusret kao ljubav, kao izbavljenje;dzelatima smo oprostile sva smaknucaprosla, sadasnja i – buduca…Svakom se proljecu radujemo s tratincicama. Jesu li njene ruke uistinu nevinijeili je tvoja velikodusnot…


“Ispit cu posljednju casu svoga ganuca”– Dostojevski Krcag suzasvakodnevno prolijevaspo korovu sto se Neuzvracena Ljubav zove;Slusam te vec dugo, draga Djevojko,venes cvijete njeznibolujes dijete milomladost svoju gubisotkad, nekog ljepotana ljubis–duse prazne i plitkog srca… Korov neuzvracene ljubavibuja i rastepoput neizljecive bolestikoja se kao lupezu srce i dusu uvucenjeznima poput tebe… Za borbus neizljecivom bolescu odlucnosti…


Zivot je sirov i surovposlao me natrag u skolu da opet polazem Ispit zrelostia ja sam od rodjenja buntovnikne moze mene zivot ukrotiti…opazam posvuda magnolije u cvatuopazam uz staze oleandre u bojama dugeopazam safire , iz fontana se kao vatromet prosiplju…pa pisem poeziju,zivotu prkosim… Zivot je osor i grubsvakodnevno mi se pokazujerazgolicen do kozebez odjece…


By: John Lennon (TRIBUTE TO THE INTERNATIONAL POETRY DAY , 21.3.2019.) Imagine there’s no heavenIt’s easy if you tryNo hell below usAbove us only skyImagine all the peopleLiving for today… Imagine there’s no countriesIt isn’t hard to doNothing to kill or die forAnd no religion tooLiving life in peace… You may say I’m a dreamerBut…


(UZ SVJETSKI DAN POEZIJE 21.ozujka, 2019.) I.Sto se ovo dogadja , Svijeteda li suncani dan kisnom prkosi,da li se polje mocvari smije?Odjednom, evo, Sunce cijelu kuglu grije. Sa gorskih grebena kadulja mirisi,u mrklim osojima svjetlucaju djurdjice,ljubicice se uputise stazama kroz bastenadajuc se tulipane saptajima probuditi. Lavanda se smijesi ispod plavih sesirasmilje joj sramezljivo osmijehe uzvraca.Pogledaju…


Every dayYou writeon the clouda poem,for your Love;Before the winderase itI take it downand place itinto my heart. Those poemsare the sourceof my strengthand comfort,of my joyand happiness. Today,the wind gave meThe saddest newsof my life–“You went awayto an unknown destination.”My heartis brokenand your poemsare homeless, now…The pain , I feelfound a solution– The poemsshall…


Za kim zvona zvoneu sutone ljetne, u sutone jesenjeu svitanja zimnja, u svitanja proljetna,da li zvonjava sa crkava i hramovaikada u rovove dopire, u rovove vojnicke,u rovove rudarske? Rudari i vojnicizivot u rovovima zivei nije lako djetetu objasnitizasto se otac iz rata nije vratio;i nije lako majku izvijestitida joj je sin u dubini rudnika izdahnuo,i…


“Vasa mi pjesma vraca svjetlo okako narod silna, ko sunce visoka”I.G.Kovacic, “Jama” Opet je Proljece doslo u Tvoje sume, PjesniceTebe nam ONO, uvijek iznova dariva,Lice Ti osmijehom Andjela osvjetljava;Sume Ti dusu Ljepotom natapajuI u planinskim njedrima grob Tvoj skrivaju. Mi nikada Proljecu odoljeti ne mozemoevo nas ponovo, u planinskim proplancima,slusamo Simfonije suma, ocaranii zvonki refrain…


Cijelu noc uragan huci, ali ne brini se za mene, Prijatelju.Novi dan se blizi… kraj moga prozora upravo prodjebijela sjena Vile Prorocice i ode uz gorski puteljakda s praskozorjem razastre pramenje zore po brezuljcima… U grmlju, ljiljani jos spavaju,zvijezde nad njima bojazljivo zmirkajui jedna po jedna se prolijeva nestajuci u kandzama uragana, u dubinama… Kamin…


Golub pismonosajutros ce ti donijetitajanstvo moje dusei srca necujne drhtaje Vjetar sjevernjakostavit ce tiod pahuljica ogrlicuu postanskom sanducicuukrasi njomeu grudima ceznucesvoje ceznuce goruce Za uzvratzamoli Sunce(ono mene vise ne voli)da mi na prozoru ostavilepezu od duginih bojada njome mahnem i razvedrimtmurna obzorja moja Obostrano, danaspremoscujemo daljinemislima… “Rijeka bez povratka”1.ozujka, 2019.