Te noci, kad nemir u tamu skoci Vidio sam sebe i ostao bez tebe Tvoje usne tople kao zar, tvoje oci bile su dar Taj prokleti dar ocarao je mene, taj vreli zar jedne zene Sreci nije bilo kraja, jutru nece biti sjaja Dok noc jos traje, sreca ne prestaje Sreca bjese kratka, patnja ce…


Zasto bas ond kad pomislis da ce biti bolje bude gore? Zasto bas tad kapljice meda postaju kapljice jeda Zasto jedno more ljubavi zagaduje kap mrznje? To se bas pitam ja, na danasnji dan, gdje krece neki novi san U novi san dolazi novi dan, gdje je sve lijepo i drugacije Zelio bih tad da…


Daleko od ponora, u svijetu cvjetnih livada Tu sam te sreo ja i tvoja oka dva, Tvoja oka dva bistra kao tvoje lice, ocarala su noci moje, ne to nisu bile sitnice.   Tvoja kosa plava, njihala se kao trava, Gdje bi nam bio pocetak?, a gdje kraj? To nikada necu znati, jer kraj necu docekati…