Farewell my friend, goodbye all only the time is real not friendship nor love my womb is rent living is nothing new, dying even less the coffin awaits for me goodbye, don’t stress you, furrowed brow, get up again no point in crying all over again my willingly early departure indicates predestined reunision so you…


Sjeo sam ispod hrasta, u sjenu gledajući daleke obronke i konture gradova i brda talasnih i tako zklopivši oči usnem, a oko mene živa priroda kao da me povukla sa sobom u san samo je narandžasto prodiralo kroz moje kapke, zrake podnevnog sunca na zenitu osjetio sam miris košene trave, a tada jorgovana, otvorivši oči…


Otkloni mu sve muke koje će proživjeti, jer je on kao i ja samo još jedan vuk samotnjak Otkloni težinu sa njegova srca, koje je koristio da nas zavoli i da ostanemo ožiljak u njegovim venama Otkloni čežnju sa njegovih usana, očaj što mu dušu steže pusti, neka odleti na krilima ptice nebeske Otkloni bol…


Opaca

Pa ludi život, živim, svemu se divim, jao, popiknuh se Jastreb, na nebu krasne li ptice, šteta što oni nužde po ljudima Jao, proste li jezgre Haiku proze, baš sam neukusan kao što je i život Nebo – plavo, plavo more – isto plavo, plavo sve – plavo, plavo Olujno nebo, još je toplo no…


Na TV-u kao svakog dana, vijesti iz svijeta dolete, ništa veselo ne bjahu ni kruha ne donesu, ni utjehu, samo žudnju za bojim danom kojim I tako ljudi, podstanari, radna snaga silna samo to i ako mogu gledaju, jer šta, ništa gore od kruha da dobe, rukama i bolnim plečima zarađuju za se I svaka…


Idem baciti smeće, vani me zelenilo u san uljuljkalo i ostajah tamo stajat i gledat u mali travnjačić ispred zgrade do kojeg tanke su zrake sunca dospjele kako li je priroda stalna i divna a čovjek, ah, pa čovjek je samo parazit na nečemu tako lijepom, šteta!


Prolaz

Dan za danom, mjeseci mjesec za mjesecem, pa godina Kao prolazan san, dječja igra Stari hrast u bakinom dvorištu Ljudi dolaze i prolaze, nitko nije stalan, promjena Otuđenost, tuga, samoća samo onaj pravi svijet takav je Ništa ne ostaje, ništavilo ostaje duboka nostalgija urezana u srce vrijeme što sa vjetrom teče, ništa nam ostaviti neće…