Voljela bih da imam nesto lijepo, svima drago za reci, ostaviti trenutke, mirise i zvukove, i na mjestu samo teci…i teci… Nesto kao, slatke jagode u zdjeli pred Simpsonima, poza u fotelji, zlica u kavi, smijeh iz kuhinje, i nije zima… sporo budjenje subotom bez pijace, alarma… vucem pokrivac…koja lijena dama… znas, imam svo vrijeme…


pustila sam suzu da klizne niz obraz. malu suzu sjecanja… i sakrila sam oci pred tudjim mislima i uspela se na najvisu goru boli da udahnem milijun pustinja, ugledam kap zivota, kap zivota bez soli… samo da ju taknem


Na dlanu stojim, a zidovi su sve tamniji i veci… Cudesne gradjevine oko srca mog! Na dlanu stojim, a brazde su sve dublje i ljuce… Kao vruci krevet me griju! Na dlanu stojim, a smrt me iskida… usred sna…


Tri godine dana. Krv iz njezinih rana. Krv crvena. Tri godine dana. I smije se sama. Mala dama svima nama. A bodez joj klone iz rana. Na pod. I zvekne.