Baš si uska i sitna, Bezlično omalena, A meni toliko bitna, Svakog ovog trena. Tvoje plavetnilo, Bridi pod prstima, Ritmički kao bilo, Sad nema, sad ima. Opireš se i uvijaš, Dok polako ulazim, I sve hrabro primaš, A ja stišćem, gazim. Pre više ti stavljam, Ti si na mukama. Ne marim, nastavljam, Vidim krv na…


Noćas je tama pitka, Noćas se tuge gnijezde, Noćas moja zadnja bitka, Vodi među zvijezde. Vama ostaju pitanja, Jer više za to ne marim. Za mene nema svitanja, Od sutra ja ne starim. A ti, nježno me otpravi, I odjeni osmjeh na lice. Još jednom pogledom stavi, Oblog na ovo umorno srce.


Lagano kiša gradom klizi, Granama vjetar se poigrava. On, sam sebi na brizi, Jedva znake života dava. Uz prljavo bijeli zid sjedi, A kapi kiše sa suzama, Lagano teku niz obraz blijedi, I nestaju u hladnim lokvama. O čemu li samo razmišlja, Nepomično sjedeći na kutu? Tek ponekad oči protrlja, I opet, pogled prema putu,…


Neću reći da razumijem, Kako se osjećaš sada, Dok isprazne noći snijem, Pod svjetlima velegrada; Jer nemam riječ da umiri, Tvoje zabrinuto čelo, Da to srce divno smiri, Što tuče uvijek veselo. Ali nove zore vijesti nose; Vrijeme je na mojoj strani. Pričekaj majko, strpi se, Sve će biti kao lani.