Kad pogledaš slike i poslušaš ili pročitaš riječi, što ih govori i piše o svom životu, čini ti se da nema od njega sretnijeg bića.   Al’ zašto je sretan čovjek sasuo toliki otrov po ranjenoj duši?! Zašto sretan čovjek osjeća toliku ljutnju zbog bilo čega uopće?!   Znam da nije sretan. Znam da sam…


Kako oprostiti sebi? Kad to uspijem, moći ću i njemu konačno oprostiti, u miru živjeti. Predbacujem si slabost prema njemu, jer sam slutila istinu o karakteru mu. Predbacujem si što sam unatoč otporu dopustila da me uvjeri da mu nešto značim. Nije njemu bilo do mene. A sad moram prolaziti bolan proces izmirenja sa samom…


Moje rastrgano srce u tišini plače bez suza. Ne više zbog nevoljenosti. Sada boli jer su riječi tako grube i osuđujuće, jer me drago biće prikazalo u lošem svjetlu, jer me iznevjerio kako nitko nikad nije. I nije do toga što tko misli i priča. Naprosto ne shvaćam kako on može reći sve što je…


Odavno te plave oči nisu dio mog života, al’ noćas mi dođoše u san. Bio mi je tiha čežnja, skrivena želja srca, možda najčistiji osjećaj ikad u ludom životu. Ne znam ništa o njemu već duge godine, al’ nadam se dobru u njegovu životu.


Tvoje nepravedno srce osudilo je moje, bez učinjenog zločina, bez dokaza i krivnje. I anđeli na nebu, i demoni pakla znaju da nisam zaslužila sve ružne riječi što si ih izrekao. A ja i dalje šutim, oboje nas čuvam od priča i osuda ljudi oko nas. Kad jednog dana konačno shvatiš moj način razmišljanja, nadam…


Ne postoji način da slomim  tišinu na svojim usnama. Dok je otrov na tvojima, ne postoji ni šansa da se išta ispravi. Neću dočekati ispriku. Znači, neću naći snage da pređem preko svega. Tebi je ranjen ego, a meni slomljeno srce. Što je teže izliječiti?! Kao da je tebi stalo do suza u očima koje…


U izmaglici iluzije što je prekrila život u trenutku odluke o pružanju povjerenja, ostala je skrivena istina boli izmučenog srca, oslabljenog teškim udarcem života. Uhvatilo me nespremnu. Popustila je brana na rijeci ljubavi, napukla samoćom i dubokom tugom. Željna utjehe, upila je duša nadu, neiskrenošću ispletenu. Pa izgorila od muke ljubomore i ljutnje. Oči su…


Jutro je.   Buđenje se odvija po uobičajenom redu. Obveze teku. Dani odmiču.   Smirujem se, mada srce zna da nije još sve kako treba biti.   Tek dolaze dani za koje treba mnogo hrabrosti, koje treba preživjeti.   Utjeha je u tome što smiraj dolazi tek na kraju dana. Na kraju bude dobro.  …


Bujicu bih riječi iz sebe pustila, a ne želim priznati ni njemu ni vama da je zabolio susret. Ne želim priznati da su oči cijeli dan suzne ili na rubu suza. Ne želim nikome priznati da sam još ranjena, da ne znam kad će proći. Ne želim priznati da nisam održala obećanje da ću biti…


Kad bi me pitao, rekla bih mu da nisam ona koja ruši mostove.   Blokirana sam u srcu tog čovjeka, i na mreži. Izbrisana iz telefona.   Ego nije podnio da se dogodi nepredviđeno, a da ne uzvrati u skladu sa situacijom.   Valjda misli da je pobjednik. Neka mu tog uvjerenja. Lakše je tako,…


Dani kao vlakovi prolaze životom. Neki se vuku kao da nikad do odredišta neće stići. Drugi prozuje tako brzo da se pitaš jesu li uopće bili.   U nekima od njih vozimo se s ljudima koji nam znače, a u nekima samotno putujemo kroz stanice vremenskog tijeka, promatrajući okolinu.   Vlakovođa nas vodi sigurnom rukom…


Noćas je Luna posebno sjajna na nebu južnom, spavaćicom noći ogrnuta. Misli lete, nošene vjetrom sjevera, u duboke vode vječitih pitanja. Pitanja poput “Koliko već dugo sja sa nebeskih visina?”, “Tko joj dade sjaj?”, “Koliko će još sjati?”, “Hoće li njen kraj biti i naš?” Možda mi završimo daleko prije nje. Većina nas hoće. A…


Na kraju priče stavlja se točka, jer neku novu priču trebat’ će započeti velikim slovom. Zašto ne bih i ja mogla ispisati bar još jednu priču?! Zašto ne bih mogla nekoga još zavoljeti, pa ovaj put konačno dobiti i iskoristiti šansu za istinsku ljubav?!    


Ti si me dotakao bez dodirivanja. Učinio si mi dobro svojom brigom i nježnošću. Napisala sam jednom na statusu da sam svjesna svega, ali ipak sretna. Tada sam već osjećala ono što je još u meni. Nisam očekivala ništa, samo sam te nježno voljela. I bilo bi sve dobro i danas da se tvoj ego…


Naš lipi anđele, odlaziš kroz šume sjevera, tu duša ti ne pripada. Nama ostaju teške noći i grubi dani, jer bez tebe nestat će sunca, druge ćemo prositi za mrvu ljubavi. Zadnji put Vela Luka kaže ti laku noć, a teško te zaboravljamo svi. Ajde zbogom, vrime je za sjećanje. Ostaje tek trag u beskraju.


Ljut? On je ljut. On ne shvaća. U poruci on je pročitao samo to da se želim maknuti od njega. Čini se da ipak retke ovdje pisane nije nikad čitao. Nije shvatio poantu. Ne razumije da ne mogu. Da više ne ide biti mu prijateljica dok želim više i dok znam da je iskoristio tu…


,Što se dogodi ljudima, pa postanu igrači, ljudima koji imaju potencijala biti najbolje osobe na svijetu?! Što čovjeka toliko slomi da mu ne smeta lomiti? Kako se čovjek zlatnog srca pretvori u opasnu zvijer?   U meni je bilo mnogo boli, tuga je dugo držala primat među mojim emocijama. Razočaranje i ljutnja došli su sa…


Neka on mene ne voli. Neka ima drugu. Možda i spavaju skupa. Nije mi svejedno, ali mogu se nositi s time. Dok sam vjerovala da je zauzet, voljela sam ga, iako nade nisam imala. Ono što boli igra je koju je odigrao. Dao mi je lažnu nadu lijepim riječima, iako bez djela kojima bi pokazao….


Glupa sam žena. Jer unatoč svemu, sad kad sam izbacila sve što sam imala iz svoje duše i srca na ove stranice, voljela bih vidjeti nadu za obnovu prijateljstva. Ne još, rano je. Ali bar za budućnost htjela bih tračak nade. Ne znam zašto. U međuvremenu, molim Boga da učiniš što sam učinila ja. Molim…


Bila sam nedonošče života, željno udahnuti zrak ljubavi. Borila sam se očajnički za svoj dio nje beskrajne. Srce je odlučilo smjestiti dušu u inkubator iluzije, da je održi. Došlo je vrijeme da prodiše samostalno, pa nek bude što mora.


Kad si me izgubio? Sama sebi postavila sam pitanje. U onom trenutku kad se moja duša pretvorila u buktinju. Onoga ponedjeljka kad si njenom imenu pridodao svoje prezime. Sve je poslije bilo zavaravanje sebe i forsiranje odnosa koji zapravo ne valja od samog početka. Od početka neiskrenog. Sada shvaćam da ovo nije kraj. Kraj priče…


  Srce moje, to što si radio mjesecima unazad, ne radi se ženama poput mene. Te najbolja, te opaka, te pametna, anđeo, božanstvena. Moj osmijeh liječi tvoje rane. Nitko te ne razumije kao ja. Zlato, sve te lijepe riječi jako su lijepo zvučale, al’ hrabrosti za više nisi imao. Iskorake sam zapravo činila ja. Nisi…


Lutak, tjerao si me do granica moga strpljenja. Čekala sam da budeš iskren, da pokažeš muški karakter. A ti po starom, anđele.   Došlo je vrijeme da upoznaš moju tamnu stranu. Oštrinu moje osobnosti i stava već si dosad upoznao. Danas si vidio kako režem neiskrene osobe sa svoje liste.   Opaka sam vučica, a…


Prošli put trebale su mi četiri godine da shvatim da njemu jednostavno nije stalo. Poznavala sam ga tada čak dvanaest. Bio je moj najbolji prijatelj.   Dugo sam se nadala svojoj sreći u njegovom naručju. Sanjala sam našu kućicu u cvijeću i zajedničku dječicu u dvorištu.   Željela sam od života ono što toliki drugi…