Pjesma napisana 1.2.2018., a čini mi se najljepša koju sam ikad napisala o svojoj ljubavi prema njemu. Općenito, čini mi se da sam prije pisala puno ljepše pjesme nego sad. Poželim te U ovim noćnim satima poželim te najjače. Ne mogu ti još reći ravno u te lijepe oči što mi je na umu. Al’…


Prošlo je gotovo četiri godine. Sudbina je htjela da smo se upoznali prvi dan. Kako čudno. On i M skupa su ušli u prostoriju gdje sam bila. Nije mi bilo na kraj pameti da bi mogao nešto značiti, a kamoli da bih ga mogla ludo zavoljeti. Eh, da mi je nov početak. Da mi ga…


Biti dobar čovjek. Nema težeg zadatka na ovom svijetu. Dobrota zahtijeva napor, traži žrtvu i poniznost. Blagost i strpljivost. Snagu volje i vjere. Biti dobar čovjek često se čini isto kao biti budala. Opraštati neoprostivo. Činiti dobro i onda kada ti čine zlo. Željeti dobro i onima koji su ti učinili zlo. Nastojati oko toga…


Ovako mi se čini: Čovjek nije muškarac jer se već dugo trudi biti bezosjećajan i loš. A to nije muški, ako se mene pita. Umjesto da se suoči sam sa sobom i sa svijetom oko sebe, izabrao je lakši put. Izabrao je pobjeći od sebe i od tog svijeta. “Ne želim više voljeti” , rekao…


Ne mislim se truditi imalo više biti hrabra. Odsad bez srama bježim. Nek’ si mi živ i zdrav, al’ što dalje od mene. Nek’ te blagoslov Božji prati, al’ moja ljubav više neće. Već je previše suza zalilo ovo moje lice, previše se toga skupilo u izmučenoj duši, a srce se razbolilo. Više nije važno…


Puše kao ludo od sinoć. Priroda je podivljala. Srce mi nepravilno udara. Čini se da je umorno. Umorno od sebe, umorno od ljudi, umorno od osjećaja koji mu ne donose dobro. Izgubilo je mir. Uskovitlala se i duša. Tišti ih toliko toga. Možda priroda samo odražava ono što se u nama događa. Možda nas je…


Dobro je počelo. Mislim, proljeće. Činilo se da sam jaka. I bila sam. Što se zbilo? Kako sam učinila korak unatrag?! Što je aktiviralo opet bol i tugu?!


Ne volim četvrtak ujutro. A noć kao da zna. Probudi me prije reda, ne da mi spavati mirno. A onda, kad dođe jutro, spusti se tama na srce. Znam da će opet biti šutnja, i da će opet strijela kroz njega proći. Možda je tako i bolje. Što više četvrtaka, više je svjesnosti da neće…


Prošlosti više nema. Budućnost još nije. A ja stojim između ta dva nepostojanja. Kofer prošlih vremena, težak od vječitih borbi za komadić sreće, još je stisnut u ruci. Ima u njemu svega. Od straha, tuge, boli, do radosti i miline. A budućnost je prazna. Čini se da će takva ostati. Čini se da ću svaki…


Kažu, u snu kuća je čovjek sam. U mojoj kući je noćas bio neželjen gost. Čak sam se u snu čudila smirenosti gosta pri posjetu. Naime, nisam uredna, a znam da gost voli urednost i organiziranost. Pitam se bi li doživio nervni slom kod mene kad bi ikad stvarno stupio u moju čudnu kuću?! A…


Željno iščekivanje dana kad će odmor početi… Nada da će odvojenost donijeti olakšanje duši… Da će život krenuti u nekom drugom smjeru… Da će Božjom rukom vođen netko novi uploviti u moje dane i misli, da ću dobiti priliku izliječiti ranjeno srce… A ako i ne bude nikog, barem da ispare boli koje je on…


Njezin tužan izraz lica u tih nekoliko sekundi nečije snimke sa snimanja jedne tv emisije… Znaš, u tim trenucima pjevao je onaj pjevač na čiju ste pjesmu plesali onaj puta pred Božić. Rastužila sam se zbog nje gotovo kao i zbog sebe. Zar je moguće da nećeš ni njoj ispuniti želju?! Nećeš li barem njoj…


Tada je zvonio alarm na uzbunu u mojoj inače pametnoj ludari, znala sam da voljeti tebe nije ni izdaleka dobra ideja. A činilo mi se da se trudiš uljepšati moj tada tmurni život. Činilo se da ti je stalo do mene makar kao iskrenom prijatelju. Bojala sam se da ću se zaljubiti, ali ipak sam…


Opet sad on izbjegava nju. Hoće li ona sad očekivati… Hoće li nešto htjeti… Hoće li željeti… Ništa ona od njega neće. Zna da nema što očekivat’. Ona ga i dalje pušta nek’ radi što hoće i živi kako hoće. Sve dok je pušta na miru, da konačno i ona prodiše, da punim plućima živi…


Ne moraš se bavit’ magijom da bi bio magija onome tko te voli. Ne moraš čarati i bajati da bi bio voljen. Ne moraš činiti ništa da bi privukao ljude u svoj svijet. Jer, srce je ono što vuče one koji ti trebaju u njemu i kojima si potreban u njihovom. Što god da je…


Sunce proviruje kroz oblake, dok vjetar na svojim krilima donosi mirise daljina, odnosi maštu putevima kojima bi srce išlo. Vuku me želje promjenama, duša se nada proljećima sa sretnim krajevima nekih budućih priča. Sve dok je imena ljubavi u mojim venama, čine se daleko ispunjenja tih silnih snova bića. Neka. Sve ima smisao. Samo želim…


Gorjela sam i ja ne tako davno. U vatri boli nestalo me pola. Skrivala sam istinu od cijelog svijeta. Kako sam uopće preživjela?! Vatrogasci mog plamena čuvari su duša. Ušli su u hram da bi spasili umjetnost svoga i moga Tvorca, sliku sebe sama. Oltar ljubavi je opstao, iako je nagorio. A trnova kruna kojom…


Bilo je lijepo voljeti, željeti i nadati se. Sve dok bol nije postala veća nego sam bila sposobna nositi. A ne bi toliko boljelo da nisam vidjela u tebi jedno predivno Božje djelo. I bez obzira na tvoje mane i na rane što si mi nanio, još si u mojim očima više nego divan. Ispod…


Nakon svega misao prevladava. Ona zna da je previše toga što nas čini nespojivima. Tamo gdje je on pun vrlina, ja posjedujem bezbroj mana. Tamo gdje sam ja jaka, on je ispunjen slabostima. Da je ikad išta počelo, ne bi dugo trajalo. I mada osjećaji nisu umrli, nada odavno ne stanuje u srcu i duši…


Zamisli kako bi bilo. Ti i ona skupa, šećete rukom pod ruku šetnicom na rijeci. Znaš, onoj koju volimo. Vjerujem da je i ona voli. Zamisli njene lijepe oči kako brižno prate vašu zajedničku djecu dok trčkaraju parkom uz franjevački samostan. Zamisli svoje ruke oko nježnog struka, razgovore uz put, o raznim temama. Smijete se…


Gledam ga onako žutog. Opuštenog. Cvijet što ga sunce grije. Njegova ga boja izdvaja u moru cvjetova. Čini se da na livadi ne postoje drugi cvjetovi. Maleni maslačak razvija se pod sunčevim svjetlom, i jedva mu primjetnom toplinom. Tako jedno drugom daleko, a tako blisko izgledaju. Ista im je boja, a različiti svjetovi. Tko će…


Ima godinu dana otprilike kako se nježnost pretvorila u neizmjernu bol. Godinu dana kako sam prelomila u sebi nadu, kako sam izgubila vjeru u sretan kraj priče. Borim se i dalje da prihvatim prijezir i mržnju onoga tko je bio najveća želja, najdublja čežnja mi srca. I Bogu predajem u ruke budućnost svoje životne priče,…


Ti i ne znaš kakav rat vodim. Neprijatelj je u nama. Mač upornosti me vodi. Ljubav daje snagu. Napasti pokušavaju odvući, u uzaludnost uvjeriti. Tugom dušman napada. Zna mi bolnu točku. Moji pomoćnici ipak nisu bilo tko. Krilima me svojim štite, bitke za me dobivaju. Saveznik koji mi ih šalje dobro zna što čini. On…


Kad se opet zaljubim, neće to biti smeđe oči. Omiljena mu boja ne smije biti sunčana. Ne smije nositi junačko ime od četiri slova ni neko njemu slično. Proljeće i ljeto ne smiju biti njegova doba, osobito kraj travnja ni sredina srpnja. Tvoj model naše marke on ne smije voziti, niti se imalo sličnim pozivom…