kad te vidim da mi prilazis u meni kotao organa zadrhti uvijek se pitam zadivljen tobom cime se hranis pa si tako lijepa na koji nacin uspavljujes posteljinu koliko vode pijes koja je tvoja dijeta tebi je lako jer imas sve Bog te kao zemlju dobrano obdario vec odavno si duboko zasla u mene…


  spontano odsutan tajanstven dusom kao kosa divlja i neobuzdana mirise svjeze sav zakovrdjan dusom se upija ocima vec iz daljine lice mije u njemu spektar duginih boja uzdahe sunca krije u njedrima hladan a pun nektara kao da neku u svom narucju tajnu krije ljepotan kojem se svi dive cijeli svoj zivot daje sebe…


  zavrsit cu kao Leif Peterson sam bez igdje iceg s bocom djina u klasicnoj pozi smrtnika kad ruka klone na pod uz posljednji uzdah ratnika zatvorit cu svoju posljednju stranicu uglavnom depresivnog zivota sklonut cu se sa ovog puta kao leptir iznenada oboren kao zvijezda na nebu neprimjetno koju nitko zapamtio nije plakat ce…


  u trenutku tisine uhvate me bujice tuge u dvoru slobode valovi kad drugi oslobadjaju duse svoje radoznalo kao papirne brodice sto pustaju niz rijeke ja pijem dva litra ozujskog ne radi reklame vec zbog toga sto sam samac zaljevam prazninu u dusi da ne uvene sto ako sazna stvorio sam sebi gnjezdo ljubavi al…


  zazelim ponekad u inat ovome narodu ovim spavacima egoistima da okupim sve pse lutalice gladne i ostavljene ljubavlju uskracene da prodelfujem s njima u cast ravno kroz grad bez da pomisle da je maskembal zazelim ponekad da svi ljudi ovoga grada postanu psi nek vide kako je biti zedan i gladan biti ostavljen sa…


   proslo je mnogo godina,mnogo rijeci i misli nasi pogledi na zivot ,nikad vise nece biti isti mnogo toga je palo zaboravu,kao da smo se stisli slike pozutjele nejasno sjaje kao pogled aviona prema pisti cekamo proljeca ona nam odmah ljeta daju zurimo negdje ni sami ne znamo kuda sve bih nesto preko reda a…


  razumijem te crvena petokrako vjeciti crijepu doma svog zivjela si po notama socijalizma uz stari klasicni instrument oca tvog sto se ponosio slikama feudalizma rodjena sa dvotaktnim motorom radila na turbo folk gorivu pjevala u klasju zita znojila se udarnicki pod kapom druga tita ne razumijes danas kad se sve okrenulo kad smo svi…


  sunce si u sutonu sto ljubi smjelo otkidas me od svijesti vatrom uzdaha podpirujes nemam vremena da razmisljam dok me bezobrazno dodirujes gurnula si mi u ruke naboje strasti odgovorno a ponizno u moju slast dosipas potrebe svoje mrvis me svojim igrama atomi pozude samo se roje u moje oci polazes osmjehe i kad…


  ne budite me uzlud ako je zbog mene onda samo nastavite pute idite kamo ste naumili meni ostavite sume divlje konje i saku slobode   ne mutite izvor kojim se napajete kad svojim potrebama dajete vrhunac ne marite za gubitke ne brinete novi novorodjeni vec sutra popunice rupe ne bacajte sidro u srce moje…


  ne umijem da se zaljubljujem vise ni pjesme koje pisem nisu od srca kao da su stvorene iz neke tudje duse sminka se rasula zaprljala lice sad moram da nosim masku cirkusanta naocale tuge izbjegavam gomile izbjegavam ulice blesav je izraz pjesnika diletanta ne umijem nista vise bez pljuge i cuge ne umijem vise…


  nauci me da volim da sanjam da zelim nauci me u prisutnosti bola da ljubim daljine da u srazu tuge pronadjem cvijet tebi ravan svjetlucav pozudan kao uspomenu prvih ljubavnih poljubaca kad otkucaji srca se lome kao da su od stakla sto vjecno sapucu vjetru u lijenom obilasku izmedju zemlje i svoda ja sam…


  ponekad su sumnje bezrazlozne nekad su osmjesi neprirodni muka je samo jedna pusta rijec koja jedino siromahu znaci nesto vratili su nas u kasna doba kad su stoljeca bila prisila kad je svaki novi dan bio ponizan za covjeka sto je vise ljubavi u siromaha to je veca pohlepa u gospodara bas kad se…


stvorio je sebi iz ljubavi najljepsu sliku na svijetu na kojoj bi zavidjela najmocnija slikarska lica i mnogi drugi u okruzenju sliku je slikao godinama sanjao izgled njen sve boje je divno upakovao cijelu misao stavio u jedan profil kao razglednicu s ljetovanja ta slika unikatna puna boja radosti i njeznosti utaknuta malim srcima divno…