Boze moj opet sam ti tuzan prazan kao stol isflekan i ruzan nemam snage nemam volje a bit ce mi zivjet tako Isuse dragi ja ti nemam puta gresnik sam na kilo izgubljeni vijernik umoran od snova vise nista ne umijem nisam slike vrijedan Boze moj ovog me zivota strah strah me ovih ljudi otupile…


jadni mali covjecekoji se uzdizes do nebesamislis da tvome zivotu nema krajamislis da naspram tebe nema nista da si izuzetanda si se nakupio znanjem da si nedohvatljiv i pametanjadni mali covjecesto ces kad s nebesa zagrmigdje ces se jadan skritiu koju rupu ces svinutida mozes isplakati jad svojjadni mali covjecesto ces onda kad sezemlja zatresekad…


svaki mi dan pocinja sa ti svaka ulica ulaz ili izlaz svaki centimetar tebe imam u mislima u ocima kroz izloge u reklamama ti si mi uvijek tu kao pahulja kao kap kise ti i samo ti i poslije tebe poneki zarez i ponovo ti kao most sto spaja kao skela na rijeci ti kao…


u nasim godinama uvijek postoje dva goluba na toplom krovu gdje gugucu oslikavaju nas ljubav dobro u paket upakovana vjecito jedno na drugog naslonjena u nasim godinama ljubavi se usire i kise sve dok ih ne oprobas u nasim godinama ljubavi su kao dvije zice na muzickom instrumentu razlicito zvuce ali stvaraju istu pjesmu od…


 opet me je napao anam  onajcvrsto sam sebi rekao da cu ga drzati podaljei da cu se odbraniti svim silamau samom pocetku bio je tako ljubazan i finponudio mi je jedno pice i postavio svoje vatrene zamke oko meneljepotice u suknjicamaoskudno odjevenedao mi je i pice broj dvai tri i cetriposlije ih nisam vise brojaojer…


  zelis li da pisem pjesmu o tebi ne bih bila prva mnoge sam prije tebe kao zvijezde u sazvjezdju ljubavi skinu sa nebesa ako zelis u stihove moje raspleti kose svoje da ih kao tkalac istkam kao svilu mekanu metnem nit po nit u njedra vrela otvorit cu ti vrata da udjes kao kraljica…


ne prepoznajem vise zivot oko sebe niti ovo sunce ove kise hladne i prljave ne prepoznajem sebe u ovom svijetu seste brzine kad svi jure da se slavom okite preko noci da se obogate ne prepoznajem ni tebe ni vas gospodjo sa petog sprata koja si nekad imala andjeoski korak i imala vremena za pozdrav…


brati cvijece od srca mirisati ga pozudom ili ubrati da ti kucu ozari pitanje je sad kako god se postavis ljubavi mu daj svakog proljeca nicu ne dodirnute latice raznih boja svaka ima svoje mjesto kao markice na pismu ali niti jedna nije kao moja ovaj cvijet mirisni sto ubrah u poljima iz ljubavi izdvojih…


  oprosti nam Boze jer stvarno ne znamo sto cinimo zavedeni smo i ti dobro znas iz kojeg roda pade kiseli plod zavedeni smo u svim smjerovima nemamo vise kontrolu duha mnogi su vec mrtvi mada nisu svjesni zaslugom palog andjela koji nam uzima tvojih rijeci dah oprosti nam Boze on nam je zamutio vid…


ako mi jednom ponudis tugu i sa njom me ostavis samog prihvatit cu sve sto od tebe dodje kao i nasu proslost i put ako mi jednom okrenes ledja zato sto zelis na drugu stranu bez obzira kako je brza pustit cu te u nabujalu rijeku pustio bih i sebe niz vodu kad bih kao…


nemoj sluhom nemoj vidom da ti razum poremete ljube pusti srcu nek odluci nedaj tijelu da te vodi u sramotne zudnje nikad ne reci da ti se fucka jednim izletom slijepim mozes postati kucka nemoj ljube preko crte kajat ces se poslije ovo sto je vrijedno danas ovo nase strpaj i zatrpaj duboko u srce…


iz kutije snova ne mogu vise nista da izvucem ubacim ruku u taj prostor fantazije i dohvacam samo prazninu za prste hrapave lijepi mi se samo mrak dali je doslo vrijeme moga zalaska ili cu jos tumarati kao zivot bez glave sumornim dugackim hodnicima imam srce ali imam i strah moje su zelje iznad stvarnosti…


slucajno sam zaspao u njedrima vjetrova usne mi opepeli sunceva zraka u liku sljepog htjenja u modrini usana pod toplinom zeljenog perja ljubim smjelo letim poput feniksa znam kad padam koji put uzimam i dok mi se dozvoljava da cinim sto zelim uzdignutih krila ubijam tijelo ono sto sagorjeva ispod mene i sapatom moli za…


  sreli smo se na nekoj privatnoj zabavi bila je jesen sva suma u okolici pjevala je etidu lisca sto opada zavrsili smo na kraju sami na trecem katu jedne sobe pripiti kao kanarinci erotski potpireni u predgradju Zagreba prozori su bili raskosni na pola otvoreni u daljini su se cule policijske sirene na sred…


zvao sam te nisi me cula nikad ne slusas moje misli ponekad ti vristim trazim u bezdanu spas a ti se nasmjesis i samo me pogledas nikad ne pogodis pravi trenutak nikad moje zelje a ja znam kad me pogledas da pozelis da sam ti gore gledao sam te nisi mi uzvratila pogled zazelio sam…


poslije tebe sve mi je u zivotu gorko nista mi ne stima cigareta poslije tebe uopce nema smisla kad bih se ja pitao zarobio ih te dozivotno u moju krletku od snova ne bih pustao vise nikoga niti da te gleda bila bi moj san kojeg ja stvaram ne onaj obican san sto naleti sto…


Ovu sam pjesmu posvetio tebi zemljo moja i svoj braci u duhu trazenja istine nikome necemo dozvoliti Da nas naprave lude da nam horizont iskrive gledamo zivot ocima zivim i sve nam je ravno nigdje krivine na vidiku predivan pogled zivota vrijedan s visine gledan Ovi drugi isto tako meni dragi braca moja boje se…


  tamo gdje je pala kap suze tvoje narastao je cvijet boli moje da je ostala na licu tvome mozda sam je mogao zaustaviti obrisati dlanom ljubiti ispiti kao zednik u pustinji ja bih jos u zivotu bio volio bih te i zivot ovaj zivio bih dostojno suza je skliznula ubila covjeka punog ljubavi zivim…


s tobom sam i kad nisi tu prisutna si kao tuga koju ne zelis a ne mozes bez nje jer sve su tuge jedno davno djetinstvo kao pogledi prema zvijezdama uvijek su tu kao uspomene ali vjecito nedodirljive nesto poput okusa tako bliskih ali jos ne lociraniih s tobom sam u hladu ljetnih livada u…


pjesnik svoju pjesmu sije dubokom brazdom je pokriva i uvijek se nada da ce iz nje pregrst ljubavi i emocija da isklija pjevac pjeva na sav glas da ga svako uho radoznalo u radosti stiha cuje pjevac je pjesniku produzena ruka cijev kroz koju mora proci misao ono sto pjesnik zamisli pjevac odglumi i odsvira…


  sam na vrhu rukama dodirujem nebo suosjecam sa planinama pogledi se spustaju prema dolinama rijeke kao dio mene leze mi pod nogama struje kao glagoli zivota stvaraju ciklone u venama napregnem se pun adrenalina od zadovoljstva koliko mogu pa vrisnem klancima eko odjekuje raste nestaje medju obroncima ja sam sam pobjednik slobodan covjek vicem…


kad zivot izgledom ljubav sluti i cvrkutom ptica te budi i doseze visoko kao lasta let samo luda mozes biti takvu ljubav klet sa suvog dlana vodu da pijem na tjedne bez hrane da se izolujem samo od opalih pogleda da zivim i poljubaca kao visanja prezrelih da prezivim tajna je moja dok ne umrem…


kapetane moj kukavice moja malo jaca zapuha oluja a ti prvi pobjeze sa broda ostadoh sama na pucini mora neplivac na truplu jarbola bez igdje icega samo ja i vrisak bola zedna osvete mrzila sam te proklinjala ubila bih te bez kajanja samo da sam te sustici mogla kapetane moj ljubavnice kurvin sine ja pronadjo…


zelim promjene u novoj godini sebe da vidim u novom svijetlijem ruhu i sve da mi bude cistije svetije zelim da ovaj zivot zivim jednostavnije sa pozitivnim osmjehom vedrim nebom punog zvijezda zelim sebi tebe jos milijun godina blizu sebe nista ni mladje ni sladje blizu kapije srca moga postavit cu bodljikave zice i minska…


ubit ce me Nina ako sazna da sam joj otvarao dnevnik nisam mogao odoliti tom tajanstvenom kolacu koji vec izdaleka moli i zove da mu se pridje okusi svaka stranica odise toplinom tropskim mirisima ladjama koje se na plavom moru ljeljuskaju samo da znate nina je predivna zena opet sam se u nju zaljubio takvo…