Salomonova pjesma kako si moja draga sretoh te u gluvoj zabiti seoskih visina sretoh te lijepu i nevinu opaljenu od suncavih zraka i zaljubih se u prvi tvoj djevojacki pogled punu zudnje i ljubavi punu krasote i iskrenosti moja mala cobanice moja mala iskro cuvarice vinograda izolovana od svih daljina ljubim te svim srcem svojim…


cvijece u proljece kao osmjesi zaljubljenih osmoskolaca stidni i nevini cvjetovi iz bajke kao da se boje novog rodjenja kao da nisu zivjeli prija nekog proslog proljeca ovo sto nice mirise ovo je cisto ovo ima izvor ovo moze da pokrije cijele zemlje sad ovo proljeljece nije obicno ovo je po ljepoti drugacije ovo je…


moj Boze kako ja volim tebe tvoje nebo to plavetnilo cudesno tvoje more ravnice rijeke planine ja volim tvoju pravdu istinu ljutnju iznad svega ljubav po kojoj smo nalik tebi svi stvoreni ja ljubim prasinu ispod stopala tvojih za sve drugo dostojan nisam sve sto nam dade sve bijase od srca sve predrasude kise bjelinu…


jednog dana doci ce vitez na bijelom konju ubit ce zmaja i oslobodit ce svoju djevu zarobljenu i njihovoj sreci nece biti kraja ubit ce zmiju to zlo od pantivijeka podstanara koji se nije predomislio koji se kao sluga u njegov dvor uselio sluge zmaja trazit ce rupe u zemlji glave da pokriju da se…


ja sam misao koja cesto kasni mozda zato jer hodim bos ljubim zemlju u jutarnjem plavetnulu sna osjecam se ponekad da letim pjevao bih vam o ljubavi koja je stvorila ovaj svijet o suzi kao rosi sto krv vrelu budi sto se budi i umire kao cvijet ja bih vam pjevao na sav glas o…


ako me ne primjetis veceras novcic koji se dokotrljao niotkuda onda stvarno nisam ni za sta niti ova noc niti ovo nebo puno zvijezda nisu nista ako ih zbog mene nisi primjetila sve sam ti servirao moj najljepsi kosi osmjeh novo ruho kralja zbunjenosti i vjetric juzni sto samo moze jos vise stidnih tijela da…


imamo velike potrebe mnogo nas je o milostinji ovisimo od zemlje zivimo ne znajuci za bolje prihvatamo laz kao istinu kao svagdasnji dar izmisljenog svemira kao utjehu propalom danu i nasim buducim ciljevima i mislimo da posteno zivimo imamo sunca kad sistem pozeli daju nam kisu kad vec zaoluji nemamo vise nikoga osim dragoga Boga…


ljubavi mojaneces ti umrijeti nikadtebi je mjesto u mojem srcu u mojim skrivenim kutevima duseu mojoj ulici koja je jednosmjerna tvoj kraj zavrsava tamo gdje pocinju pusta krizanja a tu je moj pocetak suprotno od smjera ulice jer od prvih semafora bas tu na raskrzju ugledah te ja sve dalje iza je glavne ulice ludnica…


666

imam toliko rijeci da mogu u vjecnost govoriti mogu se s njima kao barjaktar zastavom razbacivati rijeci koje jos nitko izgovorio nije iz ovih usta cuti mozes imam misli za stotine zatvorenika u mraku tamnice kad svjetlost otidje u neke druge dimenzije da spava mogao bih s njima kao lopov otvarati svaka vrata moje rijeci…


Boze moj opet sam ti tuzan prazan kao stol isflekan i ruzan nemam snage nemam volje a bit ce mi zivjet tako Isuse dragi ja ti nemam puta gresnik sam na kilo izgubljeni vijernik umoran od snova vise nista ne umijem nisam slike vrijedan Boze moj ovog me zivota strah strah me ovih ljudi otupile…


jadni mali covjecekoji se uzdizes do nebesamislis da tvome zivotu nema krajamislis da naspram tebe nema nista da si izuzetanda si se nakupio znanjem da si nedohvatljiv i pametanjadni mali covjecesto ces kad s nebesa zagrmigdje ces se jadan skritiu koju rupu ces svinutida mozes isplakati jad svojjadni mali covjecesto ces onda kad sezemlja zatresekad…


svaki mi dan pocinja sa ti svaka ulica ulaz ili izlaz svaki centimetar tebe imam u mislima u ocima kroz izloge u reklamama ti si mi uvijek tu kao pahulja kao kap kise ti i samo ti i poslije tebe poneki zarez i ponovo ti kao most sto spaja kao skela na rijeci ti kao…


u nasim godinama uvijek postoje dva goluba na toplom krovu gdje gugucu oslikavaju nas ljubav dobro u paket upakovana vjecito jedno na drugog naslonjena u nasim godinama ljubavi se usire i kise sve dok ih ne oprobas u nasim godinama ljubavi su kao dvije zice na muzickom instrumentu razlicito zvuce ali stvaraju istu pjesmu od…


 opet me je napao anam  onajcvrsto sam sebi rekao da cu ga drzati podaljei da cu se odbraniti svim silamau samom pocetku bio je tako ljubazan i finponudio mi je jedno pice i postavio svoje vatrene zamke oko meneljepotice u suknjicamaoskudno odjevenedao mi je i pice broj dvai tri i cetriposlije ih nisam vise brojaojer…


  zelis li da pisem pjesmu o tebi ne bih bila prva mnoge sam prije tebe kao zvijezde u sazvjezdju ljubavi skinu sa nebesa ako zelis u stihove moje raspleti kose svoje da ih kao tkalac istkam kao svilu mekanu metnem nit po nit u njedra vrela otvorit cu ti vrata da udjes kao kraljica…


ne prepoznajem vise zivot oko sebe niti ovo sunce ove kise hladne i prljave ne prepoznajem sebe u ovom svijetu seste brzine kad svi jure da se slavom okite preko noci da se obogate ne prepoznajem ni tebe ni vas gospodjo sa petog sprata koja si nekad imala andjeoski korak i imala vremena za pozdrav…


brati cvijece od srca mirisati ga pozudom ili ubrati da ti kucu ozari pitanje je sad kako god se postavis ljubavi mu daj svakog proljeca nicu ne dodirnute latice raznih boja svaka ima svoje mjesto kao markice na pismu ali niti jedna nije kao moja ovaj cvijet mirisni sto ubrah u poljima iz ljubavi izdvojih…


  oprosti nam Boze jer stvarno ne znamo sto cinimo zavedeni smo i ti dobro znas iz kojeg roda pade kiseli plod zavedeni smo u svim smjerovima nemamo vise kontrolu duha mnogi su vec mrtvi mada nisu svjesni zaslugom palog andjela koji nam uzima tvojih rijeci dah oprosti nam Boze on nam je zamutio vid…


ako mi jednom ponudis tugu i sa njom me ostavis samog prihvatit cu sve sto od tebe dodje kao i nasu proslost i put ako mi jednom okrenes ledja zato sto zelis na drugu stranu bez obzira kako je brza pustit cu te u nabujalu rijeku pustio bih i sebe niz vodu kad bih kao…


nemoj sluhom nemoj vidom da ti razum poremete ljube pusti srcu nek odluci nedaj tijelu da te vodi u sramotne zudnje nikad ne reci da ti se fucka jednim izletom slijepim mozes postati kucka nemoj ljube preko crte kajat ces se poslije ovo sto je vrijedno danas ovo nase strpaj i zatrpaj duboko u srce…


iz kutije snova ne mogu vise nista da izvucem ubacim ruku u taj prostor fantazije i dohvacam samo prazninu za prste hrapave lijepi mi se samo mrak dali je doslo vrijeme moga zalaska ili cu jos tumarati kao zivot bez glave sumornim dugackim hodnicima imam srce ali imam i strah moje su zelje iznad stvarnosti…


slucajno sam zaspao u njedrima vjetrova usne mi opepeli sunceva zraka u liku sljepog htjenja u modrini usana pod toplinom zeljenog perja ljubim smjelo letim poput feniksa znam kad padam koji put uzimam i dok mi se dozvoljava da cinim sto zelim uzdignutih krila ubijam tijelo ono sto sagorjeva ispod mene i sapatom moli za…


  sreli smo se na nekoj privatnoj zabavi bila je jesen sva suma u okolici pjevala je etidu lisca sto opada zavrsili smo na kraju sami na trecem katu jedne sobe pripiti kao kanarinci erotski potpireni u predgradju Zagreba prozori su bili raskosni na pola otvoreni u daljini su se cule policijske sirene na sred…


zvao sam te nisi me cula nikad ne slusas moje misli ponekad ti vristim trazim u bezdanu spas a ti se nasmjesis i samo me pogledas nikad ne pogodis pravi trenutak nikad moje zelje a ja znam kad me pogledas da pozelis da sam ti gore gledao sam te nisi mi uzvratila pogled zazelio sam…


poslije tebe sve mi je u zivotu gorko nista mi ne stima cigareta poslije tebe uopce nema smisla kad bih se ja pitao zarobio ih te dozivotno u moju krletku od snova ne bih pustao vise nikoga niti da te gleda bila bi moj san kojeg ja stvaram ne onaj obican san sto naleti sto…