Crno je Sve je crno Pogledi nazad I pogledi naprijed O čemu uopšte pisati  ? O ljubavima,  za koje samo Vi mislite da su vaše ljubavi Ali ne mogu Tvoje ime mi se vrti u glavi Kao brojanka iz djetinjstva Tvoje lice je prva stvar koju vidim Kada se probudim Ne mogu te oprati Osjetim…


Umor u meni U ogledalu Motivacija negdje iza mene Henda pjeva Zar Bože,tako nisko idem Mogu proći godine A mi ne učimo iz svojih lekcija Sve dok Ne počnete piti svako jutro linex Jer su vam problemi Teški za želudac Dok vas ne preokupiraju strahovi Toliko da se znojite nekontrolirano Na 15 stepeni Tada znate,pravo…


Ponekad,covjek postane rob Svoga vlastitog uma Svoje maste i poraza I upravo radi suprotno Od onoga sto treba raditi Odbacuje sve od sebe Knjige,balade,ljude Misli da je ptica I osjeca da leti Trudi se,a ustvari je Mali robot,hrdjavih krila S lampicom u glavi Koja ne prestaje da sija.


Jesi li ikada pozelio srecu Ubijao se od dosade i monotonije Danima,mjesecima Jesi li ikada pozelio srecu Toliko da se upustis u krive stvari Sta je sreca? Osmijeh na licu,osjecaj topline ispod koze Je li sreca kada mi klimnes samo glavom Kada me vidis A ja se trudim to isplesti kao pozdrav Ili je sreca…


Ima li ista dragocjenije od čovjeka koji osjeća mir Kada leži pod listom jedne palme I pije njenu hladovinu Dok lagan povjetarac donosi Miris soli i borovine s ivice plaže Negdje dole u Dalmaciji Duša se sladi I postaje veća,misli idu Kao da lebde,lete sa galebovima Na obližnje otoke One crne se gube negdje u…


Želim da te volim da punim plućima udahnem tvoj osmijeh da te gledam kako dolaziš iz meni poznatog sokaka u sasvim truhlom gradu da nam se  sjene poklope uz zalaske sunca u jednom jedinom Šeheru Želim da ti pišem pjesme kroz lice,zagrljaje. Ponekad se zapitam ima li granice ovakva ljubav ne ljubav već ludilo treba…


Koliko si usana danas poljubio Koliko  djevojaka  si Odmjerio dok si čekao Na semaforu Koliko puta si Razdvojene zube Pokazao lijepoj prolaznici Ne znam Ne želim saznati Samo se istinski pitam Koliko puta si Jednoj pogledao u dušu.


I Ovih dana ne volim Već jednostavno  mrzim Agresivnost pomiješana S tugom, kola mi venama. Pucam po šavovima I raspadam se Ne vrijedi  voljeti. Biti  pozitivan Lik u ovom cirkusu Ruševinama života  II Mali mozgovi Vode svijet I daju nam upute. Male mašte Osuđuju tuđa djela Čiji postajemo roboti? Roboti malih zanatlija.  III Moje boje…


Postoje sudbine Davno napisane Tintom koja se ne briše Sudbe jače od bilo koje sile Da li je njen pogled Tvoja sudba ? Da li su njene usne Tvoja zadnja stanica? Da li su njene oči Tvoj prozor raja? Bacam se u bezdan Misli mi krivudaju umom Može li moja ljubav Moje riječi ,pjesme Crne…


Vrtim se u krug rulet života reprizira dane sve je već viđeno preživljeno osjećano. Nemam sreće,ni njega ni prijatelje posne Imam istrošene snove da ih u svakoj pjesmi opisujem i nadu koja beživahno talasa. Da bih počela ispočetka trebam zakopati prošlost ali ona me neprekidno prati neprekdino mi se smije u ogledalu,na ulici kroz riječi…


Zagledana  u tačku uz pjesme tišine vrijeme se provlačilo kroz zidove, krošnje, bore majke i kroz zadnje otkucaje srca. Uplašena tokom vremena probudim se vriskom realnosti. Vrijeme je bilo  postepena oluja koja je nosila sve sa sobom nosila je tebe  kroz njene ruke zadnje otkucaje kada sam te vidjela nosila je nas ,daleko u zaborav…


U očima ti izvire sunce s daškom japanskog behara podnu lica ti se svija blagi polumjesec boje mesa. Osjećam dišeš teško a lahko. Izgubljena sam tražim sebe jesi li me ukrao od same mene ili to još ne znaš. Izgubljena sam u tvojim rukama tražim kompas u tvojim očima on neprestano pokazuje prema ludilu. Opijena…


Svaki moj uzdisaj drhtaj,vrisak smijeh i srebrna suza podnu oka nepromišljene riječi besmisleni koraci i svaka snom napisana pjesma sve je tvoje jer je od tebe.


Kada odem  u duboku crninu u   mukli mrak , zauvijek                                                                                                                                                                                                       kad za sobom ostavim sate tišine recite mu tada sve što nisam  ja; Recite mu da se budio sa mnom uz prvo otvaranje očnih kapaka uz  žamor naših pjesama. Recite mu  da su ga moje oči tražile u svim otkrivenim uglovima svijeta i da…


Treba mi poneki ritam lagan,dušo U ovo sumorno vrijeme laži i obnane Treba mi meka ruka da dira moju Al’ da uz svaki doticaj moje kože Dira i moju dušu. Meni treba koja struka nade za kraj ove priče,ovog poglavlja Neki struk zalaska sunca,bistar pogled i savjest da je sve završilo dobro. Treba mi podne…


Hiljadu lakih vjetrova snova Prolazilo je ulicama moga uma Zagrljajem svojim,hladili su moje pamćenje. Ko sam ? Šta sam ? Tuga opet nailazi i nosi sve Po obalama sreće. Teški uzdisaji slagaju dan I pakuju ga u još jedan zaborav. K’o galeb sam na stijenama mora Uz zalazak sunca,pljuštanja vode I oborena pogleda Čekam,molim vjetrove…


Srce je tiše zakucalo A duša počela jako da lupa. Soba se napunila nekim istrošenim jecajima Dok su se jastuci natopili  kilometrima  suza. U sobi je poput dima,taj dan nestalo sve. Sve ono što se sanjalo tih  sedam  mjeseci. Sve pjesme napisane nadom Svi pogledi ka zvijezdama jednih očiju Očiju,koje su brojale odraze njegova lik Na nebeskom plaštu. Svi mirisi iftara na bulevaru Okovani njegovim očima; u svakoj dovi Svakom snu Svakom kasnom satu Savkoj isprici Svakoj suzi I osmijehu. Sva razna sjećanja na koje Duša zajeca i zgrči se Pa nema snage o njima pisati. Tog marta napravljenog od snova U neki sat Svijet je zastao Oči se zatvorile A duša otvorila. Dva elektrošoka su potresla srce A misli zatišale. Bio je to kraj spavanju U kojem se štošta snilo Drugačije od ovozemaljske realnosti Poznato samo za san sanjača. Oči su se otvorile,napokon Vlažne od svih lažnih snova. A soba je odjeknula prisustvom istine.  


Valovi ,boje blještavih safira Dodiruju obalu i sa sobom u bezdan  nose Svu prljavštinu i kamenje koje se nakupilo na nju. Dok sunce,užarena zvijezda, baca svoje blagodati na njih Čineći  njihov odlazak još ljepšim. Tu,tik uz te valove sjedio je sanjar. Sanjar je bacao svoju glavu u pijesak Bacao je život. Htio je otvoriti lubanju,…


Dok uz neke ritmove pustim noge I vijuge. Ma kako briga više Namignem životu Pa nek’ misli da sam ga prešla. Nakon teške borbe sa samom sobom Na kraju opet ostanem ja Ništa drugo. Par novih ožiljaka i prošlost spakovana u kofere.


U neko dosadno doba Pod okovima zidina Koji su bilježili i čuvali Svaki treptaj  zaboravljenog djetinjstva Obasjanog nekada neprestalnom srećom, Minulom odrastanjem. Sjedila sam u istrošenim klupama Dodirivanim decenijama I slušala kako vrijeme Tiho i podmuklo prolazi i Odnosi mi posljednje dane djetinjstva. I sve te duše oko mene, Htjele su pregurati još jedan dan…


Ćutala je  i krila od sebe od svih; Kako je duboko u noć obgrle stare uspomene te kako kanu niz obraze. Ćutala je kako joj kroz krv još uvijek,protiču trzaji njegove gitare i kako rano ujutro diše zrak minulog novembra. Dok lagano na putu ka zaboravu križa puteve svoje tuge po ruci. U nadi da …


Dugo je trčala ,tražila sebe,negdje Po arhivama godina U nadi da će naći spokoj i pobjeći od vremena. Trčala je i znala je gdje je već došla Na poznato mjesto,gdje je bila prije par večeri. Uvijek se tu vraćala, slanih obraza U nadi da krene ispočetka. Nalazila se na raskršću realnosti i sna. I tih…


Nedostaje mi jedan novembar Poslije užasnog oktobra Koji , sem što je donosio kiše Donosio je  i  strahove I bezbroj drugih misli Koje su tjerale pod zemlju. Nedostaje mi  onaj novembar Kad mi je bilo sve ravno do Japana Kad je on  bio tu kraj mene U snovima, u realnosti. Život je bio slađi, sretniji…


Dugo sam šutjela Pravila se da je sve u redu I na neki tupav način od same sebe krila istinu. Dugo nisam čula svoj jecaj Skriven u sjeni hladnokrvnosti, Jeftine. Dugo nisam rukom prešla Preko vlažnog obraza I zapitala se Zašto sa sobom nosim ovoliku tugu, Olovnu i neodbacivu. Znaš,dugo sam glumila Lažno i  jednoslojno….


Više nema te Gubiš se kao iskra plamena Na papiru Nestaješ Duboko u meni. Pokušavam izraziti svoja osjećanja al’ ne ide Sve je stalo bez tebe Svaka pjesma postane posebna samo onda kad je posvetim tebi Ali više neće biti tako. Tvoje hvaljene ruke,opisana usna I dva kestena na licu Gube se. Iščezavaju. Putuju. I…