ONO ŠTO ZOVEMO ŽIVOT… ….i promatram svijet … i promatram one koji prolaze njime … a jutros, probudih se, spazih…oblake bijahu ružičasta pjena, ploveći mirnim morem cjelivahu zemlju…. … osjetih radost osjetih sreću i osjetih želju, ushićenje radi života samog…   Zašto plakati život Zašto ne tražiti Zašto ne nastaviti Zašto ne sanjati…. oblake…ružičaste……


Kad tišina sklopi mi oči Kad sama u tami dodirnem snove, a snovi moji postati će java, baš kao što u javi nekad bijahu snovi…. Eto, tako snivati ću, kad jednom tišina sklopi mi oči. Grubost tišti, a nemilost guši, a ja baš kao igrom putujem vremenom mojim, dotičući samo plaho tragove zemlje… Sve u…