Mi živimo u Svemiru nekog malog elektrona kvantovi smo u nemiru nekog blesavog bozona Pixelići mali sjajni potpuno smo beznačajni izmrvljeni, mali, sitni svi smo skupa mi nebitni Mi pixeli trule teze totalno smo svi bez veze pixelaste mase blijedne rezolucije bezvrijedne Što pixeli umišljamo kad grafika mi smo samo pixel naš se mali vrti…


Ranjenim vjetrom u njene kose zaspali vali te nose morima snenim k usnama njenim u snu ti diraš nju zaspalu pogledom sanjivim blago, da je ne probudiš i da poljubac oka ti što dulje traje u usnuloj ljepoti


Za ljubav izreć riječi potrebne nijesu ti si je uvijek ćutila u mome bijesu Za ljubit tebe usne mi ne trebaju pjesme mi bebe što ljubav moju znaju Pjesmam te milujem neg rukam blaže, neg prstim ja njima iznova svetu nam ljubav krstim


Lađa se rađa u škveru za plovit po la Grand meru madijeri, banci i pramci mornari zvjezdoznanci Sretna je kada navega kad morem lijeno se gega mornarska godi joj njega ispod jarbolnog stijega Brod’i su ženskoga roda lijepi i elegantni lađama krevet je voda mornari su im amanti


O kako stare bole kosti od puste prolaznosti i kako samo hvata te tuga što Smrt je duga, duga Kako tek gorko srce plače od Smrti što nije jače a kako slatko smije se duša kad Boga na nebu sluša


Nešto mi sad svejedno sjetim se jednom te tjedno ne krasi tvoje mi lice čitavi kvart, ulice grad, zemlju, kontinente slušam sad samo Silente I miris tvoj ispario zvuk glasa što maštu pali samo sam noćima snio plavi tvoj uvojak mali


Jesi li po-nosan kad pola nosa na licu nosiš il se ponosiš što tuđe nećeš pa ubog prosiš MITOman bit s pola nosa to je tek čast od svih je premaznih boja njegova mast Lažlju plemenita ruka mu ispod astala mitom bremenita duša mu ljigava mala


Harfu prebirem, žice sunčevih zraka ne bojim tame se noćne ne bojim mraka i ukulele noćnim mjeseca sjajem morima sviram, zvijezdama pjesmu dajem Kapi mi kiše timpani vibrafona bljesci oluje večernja moja su zvona vjetra mi huka, noćna simfonija zvuka tromboni, viole, horne pjesme mi zorne I nije blef dragi Štef, glasanje ćuka mi def…


We are salt of mother Earth dry tears before painful birth useless try to stay alive silent horn before we’re born Unwritten poem that shines with sorrow other than dead we couldn’t borrow neither from Devil our evil friend nor from the God to understand How sad is to be coldly dead past and forgotten…


Stihovima ja te ljubim pjesmama ti gladim lice i po stoti put te gubim nestaješ mi usred tmice Al’ ja i dalje te sanjam patetiku neku ganjam ne bi li te rimom stigo i na pijedestal digo Jer ti nisi samo muza pjesničkoga moga bluza već si ljubav uzvišena pjesnika u noći snena Jedrim prova…


Sailors, drifters, dreamers sailing deep blue sea sharpen your dream reamers be seamen like me Explore all the sea rails sea ways hidden spray set your dreamy sails sail with me away We shall find the oceans far behind blue skies we will fly The Heavens where no tears, no cries There shines real Love…


Mare, Kate svi ih znate košići im glavom mlate Kata, Mara dva samara škripe škine od tovara Dv’je Župčice iz Postranja košić im se glavom klanja i s Brgata Gori Doli košic glavu im kokoli Mara, Kata i iz Plata i iz Mandaljene s košićem na Gradska vrata na Placi im smjene


Odlučih danas postati čovjek kad me pozovu ić ću u rat preko nišana moj pogled prijek osjetit opet drug će moj brat Ko i svi drugi postat ću ljudi kupit ću mržnju tu besplatno dok se polako novi rat budi za zemlju svoju postat ću PRO Pravi ću vojnik biti u stroju oružja novih pokusni…