U našem svijetu baš sve je relativno zlo je na dobro oduvijek bilo kivno uvijek je zavidjelo mu na dobroti dobrići jedni prokleti pasji skoti A dobro oduvijek samo je dobro bilo neka si zloća isto si moje milo i tako žive i sada, zlu dobro sanje u našem svijetu nada je opraštanje


Stigla baka Zima zub ledenjak ima ruke joj od leda injem kosa sijeda Očima kad gleda pogledom od leda sve što takne sledi stara Winter Lady Obleku nam tešku navukla na tijelo i Bijeliću Snješku od nje ruho bijelo


Sveta Kate stigla sa priklama, fritulam i uštipcima sa hladnom tragikom svinjokolja sa travaricom i prepečenicom listovima lovore, ljutih naranača i smokovijenaca sa mirisima Božića i dječje razdraganosti u ludilu predblagdanskih kupovina A meni dosta i jedan balunčić i trepteće svjetlo na jelki od dobrih želja za svih              …


To noćno nebo što zvjezdam’ plamti diklice to su za tebe kanti i more sinje što valim’ njiše za tebe diklice stihove piše i lahor blagi i kaplja rose samo su ukras sred tvoje kose injem ko biserjem u tvome smijehu njegujem svoju poetsku lijehu


U Frankoforat mi brat a u Sestriere sestre arbajt moj brat Hrvat u Chioggu, Romu i Mestre U zemlju od Asteka otišo moj mi teka za postojbinu Maja o’šla mi raja Putim di kengur skače otišo ćaće u Irska drugi mi mnozi di livon stranom se vozi Svud svijetom razasuti po onoj Švabiji većma gorka…


Čamuju čavke čamotnim mokrim granama oblaci teški gorskim se vuku stranama fijukom vjetra jesen se studena glasa zimi se lednoj utrla prtena trasa k ognju smo bliže prignuli promrzle gnjate sa prvim snijegom stiže nam Sveta Kate


Plove flote od ljepote kud prolaze lijepe žene uzdah nam se svima ote gledajuć’ te oči snene Maskare trendsetterica mršavica i oblica manekenki dječjih benki i obleka henki-penki Staričica prav iz crkve s licima ko svele mrkve profesorki siđelica što ko tartuf su im lica Vmirovljenih zavodnica što im tijelo još se gica pa sa…


Želio sam više od života al me stigla kletva ne znam čija sve dok stigne godina mu stota neka mu se sviđa poezija Nek ga gusta stihove pisati otvarati dušu natenane nek ga boli, neka tiho pati nek ga peku, žare stare rane Duši lakše kad slova iscijedi nek je pjesnik što mu slava vrijedi…


Pantofule i monture falde prave bijanko-skure i picejić rekjamani koleta al’ Giorgo Armani Ingvazdana kotulica cure ispaćenog lica što po pisti smjelo hoda ko po palubi od broda fortunalom što se valja ingvazdana njena halja


Svijam kosu ala Tramp svaka dlaka šeset centi glava mi je kao kramp lisičji mi rep na blenti Razdjeljak mi je na uhu kao kakvom starom puhu pa nabacim šešnaes lasi da mi ćelempuru krasi Na čelu se natapiram ka da friznu harfu sviram šešnaes dlaka kano žice zlatne žice tamburice Kad dosadi sve to…


Pjesme štancam ko na traci pišem što srce izbaci pa i ako je bez veze ako su te riječi greze ak i nema nekog smisla rječca sitna ta pokisla ja je pišem da zaživi neka joj je akcent krivi i neka joj rima pijana kaplja ona s moga dlana iz srca mi je istekla i…


Jesi intravenjo što si isko dok si skuribandama se stisko leptirići dok su ti titrali jesi’l našo ono što ti fali Ljubav, nježnost, guste od amora cmokanje i ushit sličnih fora zaklinjanje u vjernost do groba u tu ljubav što potrošna roba Jer kad prva zaljubljenost splasne od ljubavi vječne samo basne i sjećanje na…


Prijatelju mene nema glas moj nećeš čuti zborit taj stih moj je riječ mi nijema u pjesmi toj dom mi skrovit Saznati ćeš sve o meni ko da živ sam tu pred tobom oživjet će moji sjeni rimama što svijetle sobom Dok me čitaš živ ću biti stihom ću te zagrliti a kad sklopiš oko…


U osoju selo kućice u sjeni groblje i raspelo i tuga u zjeni Ni pasa ni glasa izmeđ’ omirina samo bršljan klasa podno gordih stina I vrana zakriješti u osoju gore kad sunce zabliješti beživotne zore


Čekaju vlak što neće doći na raskrižjima sudbine čekaju tamu vječne noći svjetlo života kad mine Mater’jalisti, ateisti ti neimači duše a svima nama snovi su isti gdje Božiji vjetar puše Kad se pred Tvorcem stvoriš ogoljen neće te kletvom nit blatom jer i ti brate Bogom si voljen njegove milosti zlatom


U svemirskim prostranstvima bezbroj naših jastva ima nebrojena naša ja žive snove našeg sna Ne znademo jedni druge ne dotiču nam se pruge al te ćutim brate tamo mogu mahnuti ti samo Iz stvarnosti ovdje ove mogu do tebe kroz snove i ti ćutiš mene znam isti druže naš je san Znam kad zvijezda jedna…


(Vučica dlaku mijenja… ali Crvenkapu nikada) U različitostima isti u slabostima im moć E Union moralisti za dan ti prodaju noć EU neznanjima umni dom fratara i dumni ko suh dren dobrotom vlažni i cijelu povijest važni Iberija joj glava Ital’ja prednje noge UK joj kreste slava Balkan stražnje noge… babe Roge Scandia škorpiona žalac…


Djeca mala snovima igrala se slovima sagradila abecede od slova i krede Od koševa iz kutova napravili slova snova a od spužvi školskih tabla abecednih brojki stabla Od klupa se i sjedala sve do Lune stere skala napravila su je djeca u snu noći pun Mjeseca


Kao nikada do sada padala je mokra kiša žurne službe našeg Grada prepale su malog miša Spremila je se ciklona iz Đenove…  ona zla na grobljima zvone zvona kiše bit će sve do tla Puhat će i vjetar ljuti lišćem zamest će se puti isprepadaj sitnu raju ustrašeni manje graju Bujice nam vodu mute a…


Kupit ću šešir ala Napoletana maramu Romkinje što čita sudbu s dlana Eliot Nessa dressa, Clydea od Bonnie što Cher je nosila kada je zbario Sonny Nabavit cvike ću Johna od Lennona lepezu kojom te mašu dok jašeš slona jaketu kožnu pilotskog majčina sina Lee Rajdersicu od Stevana McQuinna Još malo krpica Madonne Louise Ciccone…


Težak Gorak Križ(Lebac) Svakom Onom Ludom Pomorskom Mornaru Tramuntana Grego Levanat Silok Oštro Lebić Pulenat Maestral Jugoistok – Silok, Jugo kada puhne puše dugo a sa Juga – Oštro puše o stijene se vali ruše Jugozapad – Lebićada nebranjena luka strada Zapad crni Pulenat da će fortun moraš znat Sjeverzapad Maestrala Marica rublje oprala Sjever luda Tramuntana i debela pukne grana Sjeveroistok – GregoLevante obrazi hladni ledene sante Istok…