Pepeo sto aveti vjetar raznose po licu zemlje Dok klatno vremena sve brže se njiše Gle, svuda padaju prljave kiše Umazene blatom duše, ne raspoznaju se više Iz kotla peklenog u kotao tatara i sve tako Kovači ovog vremen zakivaju posljednje kovanice Mnoge su duše danas nesvjesne ada zvanice Dok aveti mrečne vezu beskrajne brojanice
Author: Petar Martinovic
Davno izgubljen krik nekog pravednika Sto vihor ga trena nosi po svijetu Usnule su danas dusa njegovih savremenika Dok vjetar skuplja krike svjetlosti vojnika Huka, urlik, sva sila sa njim Sadanja projekcija, davnih dusa vapaj A sve se cini, onako nekako, iznenada Razgradjena sadašnjost, generacija akt.