I bi prašina. Zauvijek među vijugavim hodnicima elektronskih staza vjetruštine panonske bezvremenska bića. Sa svakim udisajem uzimam djeliće dugih noći svemira mliječni put se smije ti nisi ti ti si ja ti si on ti si ona ti si onaj mjesec u košari ribara odbljesak na rogu jelena crvenilo iz jesenje šume ocjena iz škole…


U parku između pošte i doma zdravlja hotimice ti dotaknuh prste dok si ponosit hodao. Ljubila sam ti kutak usne sitnim cjelovima nalik jesenjoj kiši što ne staje već vječito sipi. Stabalce duda pod zelenim slapom titranjem lišća uglazbilo je ljubav koja iz špalira kapljica pljuskove stvori. Bila je to orkestralna suita ulici,vijencu,bulevaru, ukrasnom grmu,…


Sidro

Dvadeset i više godina sretnih trenutaka i trenova snoviđenja. Plaža pod zvjezdanim pokrivačem ljubavnu prošlost priziva po šumu riječnoga zapljuska rifove stvara u glavi noć odjekuje šššššš vrba lišće pomiče ponoćnu ariju šapće. U pijesku otisci golih stopala odsjaj vatre na licu iskrice u oku galaksije i nebule krijesnice izašle iz prikrivene strasti bujaju grudi…


Ostavio si mi cvjetnu grančicu na pragu znak da sam ljubav tvoje duše žudnja me tjera dok odlaziš tužna lika i povijenih ramena uzvratiti ti ljubav i priznati poraz slažem red sna red plača zavlačim se u pogled tvoje slike nutrina mi vrišti očajom prepoznaj me o,prepoznaj neizgovorene riječi u osušenosti mojih usana kao ukopana…


Vjetar

Slušam ga i zamišljam tu silinu slušam suhi list na cesti vuče ga do slijedeće kuće u okovima blatnog stiska suhi list nije li suho nešto je struganje uma uspjelo nad rešetkama strugotina još lebdi pun mjesec pokazuje zube kostura se ne bojim kao vjetra što rupama porobljena mozga signale pameti utišava neka je duša…


42

Gledam ti kosu srebrena se zeleni u svijetu makova na slici što nikakvom  slikom ne mogavši se  zvati već osjetom slijepoga oka. 42 Ruka ti moju traži pergament sa mapom plavih žila i točkama u kojima se po dubini u tkivnim pećinama sreća taloži. 42 Popila bih ti slinu sa jezika oko zamijenila okom neka…


Žurim između kamenitih međa u dno planine pod snježnom kapom svibanj je to,dan pred Duhove. Pijem zvuke kretnji i mirise vriska. Uzdišem na očevu grobu. U staroj škrinji svete slike i ostaci lovora od neke kotonjade pomiješani sa lavandom iz džepova težačkoga odijela. Milosnost me pronalazi, ređam zrna krunice na stolu gruba ruka mi ovlaš…


Glazba riječnih strujanja na plavoj ogradi u sjeni vrbe mrklih boja drhću lokoti nariču ključići iz dubina obrisi im se stapaju s dnom nema sjaja u prolaznih ljubavi održanih zavjeta plamte vatrenjaci. Toranj pod kapom oblaka tiho,svečano po maglenoj stazi most nadzire ponekad žalostan pjev čuje prekršen zavjet putuje slutnjom negdje u tuđe nutrine. Ne…


U noćima kada mjesečina srebreni vrhove krošnji bođoša a mahovina im miluje koru na sjeveru između sna i jave kao duh snježnoga vjetra jahala je bijelca djevojka sa obale Mostonge.   I noćas čekam uhom u prašini sakriven u sjeni stupova mosta čuti topot vilinskoga konja i vidjeti je u oblaku šlingane haljine rasute kose…