Ljubav je tvoja ko’ ona što mjesec prema suncu gaji, što jaka je tek čas, pa okrene sve stvari, pomrčina kažu ljudi, ne znaju, samo mjesec za suncem žudi, pomrčina, samo, zagrljaj jedan. Mjesec i zvijezde moje, si ti, po nekima samo studen svijetlo, ali baš ono u meni vri. O draga, moja ljubavi, gdje…


Svaku noć, uvijek isto mjesto, okrenem se i tražim, tvoj pogled. Okrenem se, ali vidim samo sjenu, moja jedina pratilja, moja sjena. Puše hladan vjetar. Moje čelo pada, kao zadnji list sa hrastove grane kada ga zagrli jesen. I mene grli jesen, pored srca mi diše, čujem u taktu, kako diše, kako uspomene na nju…


Vidjeh te u snovima s nekim, hodaš sretna poljima dalekim. Tako lijepa i nježna hodiš sad, a u mom srcu budiš neki jad.   Vidjeh te s njime tako sretnu, plešuć s njim, tako okretnu. Pod krošnjom drveta on te ljubi, voliš ga i kad postaje grublji.   A ja iz daljine sve to gledam, i na hladnu zemlju bolno sjedam. Zašto da…


Crna haljina, ljiljan u kosi, Ples, zakonima zemlje prkosi, Lice, bijelo poput srebra, Srce, kao ptica kuca ispod rebra.   U dvorani samo ti i ja, Otkad smo tu samo nebo zna, Tijelo tvoje na momu spava, Na rame moje klonula ti glava.   I plešemo satima i više, Čuj je samo kako tiho diše,…


Ima li ljepše smrti brate, od one kad izdahneš dušu, u krilu, na rukama voljene žene, a zadnji ti spomen njene blistave oči. Nema, krilo moje drage, najmekši mi, brate odar, kosa njena mi rubac preko lica, a suze, …, suze njene zadnji mi dar. Ima li ljepšeg mjesta za zaspati, za poći na počinak,…