Duša tvoja nemirna Čak ni vjetru predana Moju dušu izjeda U dugim mučnim noćima.   Vrtoglave, plave i bezglasne noći, Bez i tračka nade-sva nada izgorje. Ta vatra, taj plamen ko da će uzmoći Da rastopi me do bijele zore.   Mladost će proći-žao mi nije. Za patnje i stradanja ja joj kažem-hvala. I sa…


Noćca mračna, noćca tamna.. Sure slike, sure boje.. Iz mraka mi prošlost davna Tiho šapće: ,,Gotovo je…”   Samoća mi grudi para. Svi na svijetu-svi mi tuđi! Da l’ je čovjek kriv kad nema dara? Kad ne želi u tuđi život ući?   Puno pijem i puno se smijem.. A duša mi pusta…duša plače… Ej,…