Tuborne riječi, , stravičan osjećaj neprohodnosti borba do iznemoglosti, riječi suprotnog značenja ne nalaze svrhu ove nedokućive iluzije jer mimika odaje i davno sjećanje na prolazne sate beskrajnog uvjeravanja sivih zidova, gluhih pjesnika sa starim greškama ,uzicom oko vrata vode istom stazom,penju se na tron.     Bogalj u duši, nepokretan lik tišine vanjština kao…


Pjesniče stranog neobuzdanog dara što izazivaš nage inspiracijske slike u stanicama mojim bez genetskog koda ubrizgao si srž inspiracijskog Boga   Tvojim perivojem lutali su mnogi u stihu gutali neizdržive strasti Bez obzira na vrijeme,stigoh u prazninu u kojoj prolila se tinta nikada nije   Veličinom svojom zaslijepio si i pero ono se samo istrglo…


Budim se nad zatvorenom knjigom omamljena pred ogledalom bijesnih odraza. Okovana slutnja izdaje se za dobro pogledaj dolje, hrpa odbačenih lutaka.   Veliki pomak na krivoj strani sjene primjećuješ li ritam skupljanja stijene. Pogledaj kroz prste suženi dio nesklada gorki okus ostavlja na tragove očaja.   Navika na rubovima opstanka tupa bol lijeno prolazi bez…


Mišlju vam javljam seobe razne vukova i lija,čednih šarlatana bez mučnih faca, našminkane humanošću astroloških dama. Vječitih mutikaša, laprdaju jezikom bez etičnosti i srama prodaju  nadu,bolest,ljubav i patnju, skloni su materijalnim obmanama.   Prodaju i duhovnost, luksuzne iluzije u hodu, orbrću i izvrću sebi u korist, materijaliziraju ovu novu duhovnu modu. mantraju i čakriraju za sitne i…


Sjetna iz područja zagubljenih dubina   problematična na posebnom mjestu tišina   Otvaram portal skrivenog straha   da li ćeš ikada  razredna otvoriti vrata   Prvi poljubac očuvan u ćelijama sjećanja   ljubomorno  sačuvan u srcu uspomena…       Sjetim se pogleda, blagih dječjih osmijeha,   pisanja domaćih zadaća, prepisivanja testova,   ljubavnih papirića,…


Vidim te u ovom nemirnom moru jugu što valove pjeni Vidim u šalici dok ispijam te nježno okus erotike, čiste strasti razlijeva se poput crnog vina predivno klizi… Svugdje vidim tvoje prisustvo, vidim i osjećam te u kapljicama rose što moće mi oči pa izgleda kao da plačem Vidim te u odsjaju sunca što zrakama…


Čuješ li vapaj što u sjećanju korača ispušta smjelo tihe zvuke melankonije Potisnuta bol sama se budi, počinje da ludi, usnule ljubavi odavaju se nekim drugim, tuđim svjetovima. Život me prođe majko, okrene list knjige nove a koljevka stara na tavanu prašnjavo plače ljubila je davno nježna ruka moje majke Gdje li sam sada, tko…


Nastao je košmar u bijednom umu neke glave lažnih ideala Tvoje sam misli sabrala u jedno sahranila ih mahom duboko u sebi Želje su moje teške za poželjeti ne mogu tek tako nastati u rijeći Nad mojim dahom satravena stoji potreba za tobom sudbinska karto Skladam bol nepoznatim  slovom trpim tiho, venem u samoći pogled…


Nesnosna sjeta kišnih lopova, besramno krade mi sate žalosna sjena cijedi teški grč zalutalog hlada Kamen upija, trsi se okorjela vlaga, vjetrovi taštine prolaze kroz vrijeme plač majke urezan u sjećanju, čuješ li tišinu kako tupo korača? Oštre kapi ore se na tlu ukočenog grada, neumjesno zure zima se skriva, jesen je žutim plaštom prekriva…


Blještava snaga gradi mi zidove sljepoće ogledalo želja prsnulo je u pogrešnom smjeru Sa pogledom prema dolje pratim nijemo nebo uporno se nameću kolnici sramote, vrište Boginje straha u zabludu sahranjuju nepostojeća  očekivanja. Tonu sjećanja, čvrsto se drže za ubogu ruku hvataju uspomene propuštenih pobjeda. Blud osakaćen razuzdanim pogledima uvlači se zao princip, izostavlja smisao…


Volim te jutrom kada su buđenja tako prokleto osvijetljena kada sve iznova počinje, oko nas rađa se, pokreće U meni lipi budiš neobična stanja – svijetlost počinje Tinjam pod tvojim dahom, trnci mi raskalašeno plešu osjećam draži toplog i mirisnog zraka Mijenjam navike, drhtim nad svakom tvojom riječju vrebam svaki pokret omiljenog mi lika. Rastežem…


Zaspale su riječi na požutjelom papiru kao da nikad ljepotu bjeline vidjela nisu U dosluhu s tminom bitno im je samo ono što ruka svjesno ukrade glavi U tišini sobe pod svjetlom voska moje oči krale su granit požutjelom papiru. Upijale su svaku mrlju s onom istom žestinom koja bludi opet svaku netaknutu svetu stvar….


Slomljena duhom klonem u dubine tvoje taštine Vrškom pera diram plašt satkan umorom Prekrivena sjetom tišine gorim u trenutku vremena koje bezvoljno je nekako tjesno… Svakim pokretom u prah pretvaram se svakim dodirom tvojim bolno nestajem sa svakim pogledom utvara postajem umorna i bez nade tišina ostajem Raspršio si moje nade dahom jednim Zatočio si…


Proze moje pisao si dugo skladao mi život ritmovima tuge dlanovima trag ostavljen u boli bačen duh tumarao je pustim ulicama gradskim… Jesen gužva zadnji stih ljeta baca sjenu odumrlu, pustu pišem pjesmu uvelu i tihu u nadi da jednom sjetit češ se mene… U močvarnom polju zadnju nadu mrcvarim hladnim licem tvojim. Ne vračaj…


Prođi samo vrškom prsta osjećaš li kako sva treperim Obori me jasnoćom misli Privij me čvrsto da osjetim vrućinu Miris tvoje kože zatekni me vlažnim poljupcima Zatoči moju požudu u očima Dah tvoj na grudima ruke na rukama mojim šapći mi strasti pogubi me užitkom Osjećam silni zanos tebe ritam tvoga tijela vodi me Prožimaju…


Stojim nijema na pučini samoće zora mi temeljito umiva lice Dahom nježnih jutarnjih vjetrova obrise tvoga prisustva nosi u nepovrat More te briše i sve tvoje površne želje utapaju se gole strasti, tonu poput pijeska Nebo zapleteno u pogledima ostavlja mi samo surova sjećanja Pomoli se za nas i kreni za povorkom očekuju vas sebične…


Kao niti agave satkan si u moje biće prokleto skupocjen, da tek tako odbacim te Putujem mislima istražujem nepoznato oprezu se odajem, a nosim te nosim takvom neviđenom lakoćom Zamišljam te pod prstima dodirujem te… vruć odveć poznat osjećaj nestao je a sada opet prijeti,sikće iznova strepi Tvoja čaša vina godinama stoji, stoji tamo gdje…


Pjesma ne poznaje broj -materiju- ne poznaje ambiciju, slijed, estetiku ni sve te divne ovozemaljske prigode pjesma je ogledalo duše, trenutna strast, ljepota, propast, tuga, bijes, mržnja pjesma je sve ono što  golom rukom dotaknuti ne možeš … ona je muškarac nježan kao cvijet… …ona je žena bjesnija od oluje… ona je najsmješniji klaun u…


Na mom licu osmjehom ti se vidiš u mome biću tvoje biće živi na kolosjeku života put si moj svaki kilometar sve sretnija sam Hvala ti na ovoj životnoj lutriji 🙂 ♥ Tvoja strast mislima prožima mir nisi potres nisi oluja nisi ni tornado ti si vječno sunce što obasjava moj svijet ti si zrak…


Stih ovaj curi mi kroz prste, kao kad pokušavaš uhvatiti vodu Na prstima tiho prikradam se tebi a ti živote rušiš rekord u trku Vjerovatnost postojanja ne mjeri se metrom Kako čekam svoje vrijeme, …osluškujem…. …odzvanja mi tišina… nekako sjeta ona, znaš neopisiva glazba ali odzvanja zaista odzvanja kroz vrijeme. U prikolici sjediš  pored mene…


Ima vas raznih patničkih faca vidi vam se izraz neobuzdane gladi Preskakanjem obroka učiniti će mnogo ako zatvorite sebičnost u staklenke hlada Prikrivate nedostatke zaključcima brojnim naučite gledati u zidove straha Prekomjernim unosom izrazitih laži sa izlikom želje da ste ipak netko važan Interesi nerjetko  su ogledalo vašeg bića u sveopćoj iluziji iscrpljujete se  sjajno…


Danas su rijeći prejake do jučer već su prošle svoj križ Osjećaj ovaj ostat će pust u oazi rijeći sve zbog čega se osjećam živom nestat će poput plamena svijeće koja gorila je žestinom sunca Sve što sada piše požutjet će poput cvijeta, uvelog u vazi poput nježnog dodira varljivih očiju osmjeha ukradenog umorenoj majci…


Zauvijek sa snom na dlanu dotaknuti ću stvarnost, javu Strpljivo sa nestrpljenjem tvoja snaga ću biti Osjećaj da tu sam slomiti će brane sve što drže na životu… Kao rijeka divlje i najljepše proteći ću tvojim životom Opustošiti ću sve al’ stvorit ću novi život ono ljepše korito…


Krvava povijest pratila je njega u okove stavljali ga drugi da tuđinski On postane mladi i stari borili se ljudi da Hrvatski On ostane Zato milo, veselo mi zvuči svaka nota jezika mi moga o ljubavi sada zbore pjesnici roda Hrvatskoga.


U samom srcu suvremenog duha postoji raskol Jaje se razbija kromosomi se dijele nošeni novom koncepcijom života… Nešto klija i oni od nas koji se čine najotuđenijima najudaljenijima od struje života koji su najotcjepljeniji oni idu naprijed da bi stvorili život zasad tek započet To je bez sumnje misticizam – i tako treba ostati Mi…