U dušama naših nemira

Nestala jutra osmjeha, na rukama hladnog dodira. Golim se tijelima  razlila,  ko maglena  teška koprena.   Duša je moja skrivena, u starim srušenim deblima. Po rupama dalekih sjećanja, svjetlost je jedna zvjezdana.   U  danima dugim  bez  kraja, lutamo  zajedno rođeni. Putem bez rova i opkopa, sa stihom od  trnja i okova .   I  laka su olovna jedra, na vjetru od snova i leda.  Kad ljubav ta, davno je  rođena, u dušama  naših nemira

Ljubavi neke…

Iz vreće tajni šapatom skrite, razbijene misli ko čežnje bez tuge, uz psovku kroz zube rukama golim, izvlačim stalno, ljubavi neke. Ljubavi neke, bliske – daleke što crnoj su noći jedine zvijezde slutnjama mojim horizonta kraj ko siguran voljenoj zagrljaj.

Ješka za dušu

Mrežama za srce sa rupama mnogim uz krijesnice sreće što u tmini svijetle ješkamo dušu, gdje udica se vidi trampit ćemo noći za nevjerne snove Planinama suznim, hitamo smjelo niz padine sreće rasut će se ljubav dok maglicama rosnim pojimo si tijela u pjeni bez nade, stvorili smo život.

U pogledu tvom zauvijek

U pogledu tvom toplom i vlažnom, u očima tvojim ljubav me gleda, a ja se skrivam, ko malo dijete kad napravi neku nevinu laž. Sakrit se ne mogu, a i ne želim jer ljubav me tvoja grije i draži samo bi htio, o stvarno bi htio da pogled me tvoj zauvijek traži.

Prizma tvojih želja

Ne gledaj me dušo kroz prizmu svojih želja, ostavljaš mi krivnju tu sumlju noćnih sila. Ja nisam samo stih tvoje skrivene misli, mada ti to želiš sebi slutnjom reći. I nadam se da jednom pogled ćeš promijenit, kroz istu tu prizmu vidjet će me cijelog. U mislima tvojim carevat će ljubav, tamo gdje  dosad čučala je slutnja.

Izmamit ću večeras

Skriveni pogled izmamit ću večeras sa usana tvojih poljupce ću piti ni snivala nisi da rodit će se ljubav ta božica što htijenje u naš život nosi. I vjerovat ćeš meni, kad potpuno bez daha sretat će se naši pogledi u tmini, zažarit će želja ubibana njedra potocima strasti teći ćemo skupa.

Žudnja

Topao glas u dubini sobe tvoj pogled na meni, osmijeh koji izaziva pokret koji me mami.   Izvlačiš se polako, riječi te izdaju i nemir se budi, neki  divlji ,neukrotiv   Prilazim ti polako, stanem pored tebe kad ruke nam se dodirnu, drhtaj tvoga tijela, žudnja ispunjava.

Otrovom, ljubavi

   Kao kaplja vode žednom čovijeku, i kao šibica promrzloj djevojčici. Kao nada ranjenom vojniku, kao zadnji dah, trebaš mi. Jer razlila si se po mojim danima bez pitanja i kolaš mojim venama, tražiš moje srce o otrovnice moja otruj me.

Evo opet ti pišem

Evo opet ti pišem svoje snove ti nudim, i tugu ,što nosim je dugo i bez stida, otvoreno na svom licu. Repove prošlosti što tuku me stalno, i svjest o, ljubavi jednoj što za popravke nezna. I svejedno pišem jer nadam se, molim, da doći će vrijeme za ljubavi tužne, …za nas.

Šutnja

Tišina,rezati se može… ta tišina što razdire mi dušu i tvoje ime na ekranu koje gledam dugo.. ta točkica u mome mozgu… lijepe riječi što bi ti rekao i topal dodir.. pogled tvoj koji me guši, ta krivnja neka davna možda laž samog sebe. neda mi mira moram ti reći volim i ja tebe ali šutim.

Ukradeno srce

U maglovitom jutru ulicama Gornjeg grada sa promrzlim prstima u praznim džepovima. Dok noćni tramvaji voze zadnje šihte ja korakom lakim i smiješkom na usnama vraćam se kući ukradena srca.

Morske kapljice

Dok bura raspuhuje kapljice morske i kovitla ih svom svojom snagom. One tvrdoglave,male svoju bitku vode, i ne daju buri staroj,da ih razdvoji da ih zavede. I znaju one , mada su male koliku snagu bura ima. I svejedno bore se,vrište, svojim sitnim bićem dok bura već stenje od duboka glasa. Tad mudrost njihova nad snagom zavlada jer i najača bura na kraju dana postaje tek, burica neka.

Sanjam te…

Sanjam te noćima kad naše strasti i naše želje,tako snažno izviru na javi. Tvoji uzdasi u mojim ušima dok šapćeš mi proste riječi i tvoje nabrekle grudi koje trljaš o moje,a ja ih ljubim,ližem,grizem. Ritmom mjenjaš nam sklad, sve više,sve jače osjećaš me, o da osjećam te i što smo bliže kraju nesklad je sve manji, naša strast veća, a uzdasi tiši.

Dlakavo mače

Svoje dlakavo mače koje brižno skrivaš… daj mi, da se poigram njime.. da ga mazim, da ga diram.. pustit ću mu.. da me grebe da me gricka i kad igra postane tiša pokazat ću mu miša.

I šapućem ti osmijeh

Kad praviš se da spavaš, a gledaš me kradom, dubine me tvoje tako snažno traže. Ja šapućem ti osmijeh na crvene usne, i jezikom kušam tvoj slatki dah O, kako je lijepo šaputati ti osmijeh sa usana  vlažnih kaplje sreće piti.

Modni refren

Čim s ulice uđem u taj  trošni birc, prate me s nadom u  rundu novu zamagljenih očiju dislalijskog glasa Badel manekeni ti prvaci šanka.   Ja vidim ih i mahnem refren, za čuvare stare isfucalog šanka gdje svakoga dana ja ispijam s njima, zauzimam svoju manekensku pozu.   Tako dok konjak klizi niz grlo, a oči se stežu od gustoga dima modna se pista puni elitom i odzvanja bircom naš modni refren.

Riječi

Tvoji teški dani i meni su teški. Mada ja sam blizu stvarno sam daleko, i osjećam te snažno kao da sam s tobom, držim te za ruku, šapućem ti nježno, slatke i tople riječi koje želiš čuti a ja želim reći.

Žeđ

U  zvuk naše mladosti i sunčane ulice.. gdje sreća klizi kroz naša tijela tamo se dušo, želim vratiti… i mada znam, da to je san, odbijam to bez ikakve nade a oči mi traže tvoje, da utaže žeđ.