Objavi poeziju srce moje slomljeno,toliko je gorcine i tuge u meni,da me rane ubijaju… Sad gledam divljenje insekata sto napokon cekaju na svoj objed,kome sluzi ovaj les kad je mrtav…. Kazu zivotinje su zvijeri,a mene je covjek,njena ljepota bacila u hladnu jamu,gdje pokrivac zemlja ne grije tijelo,a dusa bijezi od smrada,sugavosti…od crvi..kako i nebi,kad zna…


Trgam se od griznje,dali sam ucinio kakvu pogresku kod tebe, nisam,znam da nisam,a sta i da jesam Destruktivne si prirode,i nemozes mi biti prijatelj jednostavno mi se gadis,jer ti se jezik ne umara i ne para ju ti rijeci grlo zasto si mi uopce prisao i tocio moje crno vino,znam!! da bi me pijanog zgazio…


Nasao sam te tad,smijao se ko nikad…smrad i trulez tvog tijela nije mi smetao!!Bas tamo u kutu si bila, onako..bas nekako mrtva,blijeda…prijatelji moji,crvi gostili su se tvojim tijelom,smijao sam se dok si se raspadala!!Jeli nuzno da ti pisem ove stihove kad si nijema,slijepa …gluva za mirise!!!Jeli ti dovoljno da sutim,pa da me mozes cuti…ili da…


Gledam je vec satima,spava mirno na prljavoj postelji,dise u mojim mislima,al ne ljubi me vise…ona!! na njoj spavacica,bijela…upija mrsavo tijelo…njeni  prsti kao kazaljke  grebu lice moje,zeli da starim s njom! nepomicna je ..zeli nesto da mi kaze…ona!! njena sjena polako nestaje ,bijezi u mrak,sakriva se pod praznu bocu crnog vina…i dalje zeli nesto reci,al ne…