BAŠ ŠTETA

Bila bi šteta da neka šetnja ostane neotšetana I neki zagrljaj besmisleno dug bez nas da ostane Volim te da se ne izgovori, prešuti, proguta i samo pogledom klizne preko poda I sav smijeh i sreća i tuga Možda šala, nekad nježna, nekad gruba Neka pijana noć,  suluda, umorna jutra Osjećaj i želja da ne postoji sutra Šteta bi bila da ne sjednemo na pločnik, rame uz rame, u ruci možda pivo Tek lagani dodir, topao, slučajan i mek Susret neki treperav da se ne desi šteta bi bilo Neko…

Sajam

Betonski blokovi na prašnjavom makadamu razasuti poput nadgrobnih ploča Na njima izloženi raskomadani automobili, ukradeni bicikli, hrđa i željezo Demode odjeća od raka umrlih ljubavi, iz smetlarskih kontejnera spašene trice Obiteljski foto albumi besramno rastvoreni na vidjelo svima Nasmijana lica na izblijedjelim slikama, zamrznuta u prošlosti, bez ikoga dragog tko bi ih gledao Hrpe naočala izgrebanih stakala Hrpe cipela iznošenih po nepoznatim putevima Knjige sa posvetama na prvoj stranici, onoj praznoj Uniforme zaboravljenih ratnika Udarničke značke davno utihnulih radnih akcija Utroba prošlosti razasuta u prašini I na svoj toj smrti…

ILUZIONIST

Svako jutro on se budi i prisjeti tko je, što je, kada i gdje. Zapiše to nekamo da bi ostatak dana mogao umišljati da zna kamo i zašto. Svako jutro zaboravi neke dijelove, neke pogrešno zapiše, a neke svjesno izmjeni.Još mamuran od snova, um izvodi svoje male, podle, prljave trikove. Svako jutro, uz mlijeko i kekse. Majstor iluzionist.

no exit

Predstava je završila. Zatvorio sam sve izlaze. Glavne, pomoćne, čak i požarne Ključeve sam poklonio njoj, zajedno sa malim čekićem. Onim za razbijanje stakla u slučaju opasnosti. Rastavio sam pozornicu, a daskama, izlizanim bezbrojnim koracima glumaca, zakucao sve prozore. Navukao sam zastore. One teške, kazališne, baršunasto crvene, natopljene cigaretnim dimom i znojem. Obukao svoj najdraži kostim iz moje najdraže predstave Prekrio lice maskom,  legao na prašnjavi pod i zaspao.