Jutro je, Eno baš kao nekada sviće. Hladno je. Ležim zavezana crvima u mozgu. Moje su okove sada čelično teške.   Bio je rujan, baš kao i sada, i toplo je. Mislim da se tada rodilo inje. A možda i prije, možda već godinama, Negdje duboko, Možda se urođena mana, Već od rođenja krije. Nije…


Hodam ulicama kamenoga grada. Odbačena tijela, Leševi sebične požude, Napuštena u grčevima prijateljskog ufanja.   Nekoć, samo nekoć, poznavali smo se.  


Napustila sam svoje pjesme, U nadi da pobjegnem od crva. Napustila sam svoje riječi, U nadi da ubijem gada. No on ruje i ždere, ruje sve dublje, ruje sve dalje. Obukla sam novo ruho, U nadi da skinem krvave halje. No on kopa i razara, ruje sve dublje, ruje sve dalje. Ubila sam svoje vrijeme,…


Želim napisati: „Hvala ti.“. Mjesec sjaji u sakrivenoj noći. Ali bojim se riječima oslikati boje. Napisati ću: „Ljeto.“, I: „Sunce.“ I mjesec sjaji u sakrivenoj noći. I toplo je. Bacila sam platno, Možda ga bolji slikar pronađe, Čije riječi nisu samo riječi zazidane u svojoj tjesnoći. Želim napisati: „Hvala ti.“ Mjesec sjaji i blizu zvijezda….