Tiho otkucava sat i već je kasna ura, tiho pada mrak dok polako vrijeme odmiče i, tiho stara ura otkucava ponoć i, već više nema suza. Prkosno ide vrijeme i nosi zaborav sve. Odlaze uspomene i odnose me. Samo stara ura još se čuje i otkucava polako. Dok vrijeme teče i dok nestajemo u zaborav.  …


Zaborav uzima maha kada su rečenice prazne kao da nema riječi kao da nema smisla. I opet onaj osjećaj uzimanja, kada  se gasi sve što nije čisti iskon i kada nema više ni umiranja ni uzimanja, već samo zaborav koji prikrada se. Zrcalo polomljeno na komadiće zbog odraza koji stvara tugu, već i mirisi višnje…


U crnoj noći kobnoj jedna žena ostala je sama, u crnoj haljini, u molitvi sjajem Smrti obasjana. Te noći na grobu pokraj crvenih ruža klekla je i tiho zazvala ime tvoje. Ali odnijele su te hude zloga i ostaje još samo pjesma kao uspomena na riječi tvoje. Noć i leptir koji leti, te, jedna stara…


Tiho smo nestali u zvjezdanu noć, paučina od mjesečine prekrasna je bila  pred nama. Tiha pjesma u daljini, romantične riječi i otisci stopala u pijesku, ljubav koju sam vidjela u odsjaju oka tvojega. Tiho je noć odmicala i zvijezde su blistale pomalo drugačije kada sam te pored sebe htjela. Te ljetne noći ostali smo u…


Srela sam te u jednoj kavani, ti si tražio moj pogled i našao ga na usnama svojim. Srela sam te opet i opet si gledao u moje oči, a ja pogled nisam skrivala. Nas dvoje smo išli uvijek prema naprijed i tražili sve kada se činilo da nemamo ništa. Ni kada sam te opet srela,…


Besmrtnost duše u jednom trenu dotakne zvijezde, a u jednom trenu dubine moje duše samo nemir mogu otkloniti zvijezde. Život naspram stare poeme opet nešto novo dotiče i samo se istina besmrtne duše tiče. Poput cvijeta što ga dah vjetra dotiče tako i ljubav tvoja kroz moju bol protječe. Jer moja veselja davno su  već…


Ponoć tiho otkucava. Na staroj slici on, u svojim odajama prilaziš  bešumno i  otvaraš vrata, on te čeka u vrtu bagrema dok gleda mjesečinu. Izgovaraš mu ime šapatom i u vrtu bagema ostaješ sama ostavljaš njegov lik dok tiho sat otkucava odlaziš, u mjesečinu.    


Kiša razdvaja svjetove nebom bez zvijezda. Ljubavni par u sjeni noći. U daljini Venera prostrla svoje haljine, a između nas dvoje sjećanja. Tamo u daljini gledam, tražim  između riječi stvaranja, tebe, ali, odnosi te šum kiše u daljinu u nedogled zvjezdane noći.


Nedostaju mi tvoje ruke, da se spuste na moje rame. Nedostaje mi miris tvoje kose, igra tvoga tijela. Nedostaju mi tvoji prsti da me uzmu oko struka i da mi pričaš Volim te. A, sada, samo nadgrobna ploča spomenika čuva tvoje ime. Gledam zvijezde, pa se upitam, Gdje se ugasila, kamo je nestala, ona, naša…


Opčarala sam te, te noći sva blistava. Gledao si mi ravno u oči, blistala sam u haljini boje crvenoga vina. Plesala sam tango. Ti si znao te su noći dame birale. Kažem, gledao si mi u oči, igrao se pogledima. I nikada nisi rekao ne. Odvezao me svojoj kući čitavu blistavu u haljini boje crvenoga…


Na dan moje smrti nisam umrla od svoje ruke, ruke svoje, već od tvoje ruke, usuda tvojega, od ruke gnjevnoga čovjeka. Nisu okovi moji bili tvoja riječ, već, djela tvoja strašni okovi, zaziv smrti gnjevni čovječe. Nije smrt došla, utkala gnijezdo straha tebi, već je posljednji pokrov, pokrov, bila trava groba mojega. Utočište smrti tražih…


Kada umrem, ljubavi moja, pusti jednu suzu, tamo, u vrtu na Istoku, tamo, u vrtu zvanom Ofelija gdje smo se susretali i čitali pjesme. Tamo otiđi, pa se pomoli. Tamo, u vrtu zvanom Ofelija pusti suzu. Pusti suzu za svaku ružu koju si mi darivao.


Neka val ne izbriše ime tvoje sa žala na obali. Neka u ovoj noći, tuga sa sobom ništa ne odnosi. Tek, nek, vjetar mrsi kosu tvoju, crnu. Krik galeba neka te sjeti na jednu ženu.


Uvele su sve ruže, crvene, lijepe, ljubavne. Ljubavi su umrle, sve moje, lijepe ljubavi stare. U mom srcu više nema mjesta za nas. Moja ljubav je umrla u ovaj, jesenji čas.


JESEN

Mrtve su mokre alge,smeđe, isplivale na površinu. Zatvorene su moje vjeđe, tiho snivam u mirisu. Ugašeno je posljednje svjetlo nema više pokušaja da isplivam na površinu. Duboko zaranjam u mislima, kosa, leprša sva mokra od tvog dodira. Jesen je. Tužna jesen i jedan poljubac.