Reći da sam očekivao puno, lagao bih Ležeći kraj tebe želio sam samo zagrljaj Jedan dodir nježnosti Poljubac da mi dokaže da sam živ No umjesto toga Noć je imala drugačije planove Pokucala je na vrata Smrznula me na prvom koraku U snu održavala na ledu Ne dajući nikakvu nadu A s prvim zrakama sunca…


Pssst… Prepoznajem taj zvuk Nešto me prisjeća, kao iz djetinjstva Zatečen osluškujem U nevjerici sam sebe preispitujem Dajem si odgovore za koje nisam pitao Poput ljetnog leuta što nježno vitla Izgubljenog djeteta što u plaču traži majku Da, pomislio sam da si ti Da stojiš pred vratima moje duše Stojiš sa srcem u rukama Da…


Kasni poziv Srce strepi poput jeseni Tvoj glas se promijenio Šapućeš Razum je upalio crveno svijetlo Ali srce ne vidi Pričaš mi u lažima U njima se gubim U njih počinjem da vjerujem Sretan i razapet u isto vrijeme Došao je čas da razum preuzme Da me uputi na trnovit put Ispočetka


Oluja bijesni morem, kiše šibaju lice moje, vjetar snažno baca prostranstvima. Smion na čelu broda svoga, stojim sa nadom u bolje sutra. Možda more popusti ljutnju svoju, more koje jedino me razumije i kažnjava, a možda i bura popusti uzde, kiše možda presuše. Sudba se poigrala sa mnom, a naivno, olako sam pao, ušao u…


Kako objasniti tugu onom tko ne zna što je tuga, kako popuniti prazninu koja želi da boli, kako ugasiti nadu bez kapi vode i želje, kako se vratiti poslije poraza? Udaljavaš se, više me ne trebaš, okrećeš stranicu i krećeš svojim putem. Ostajem na prašnjavom putu, pogled isprazan u daljini, suza što viri, ne želi…