Sonata tisini

Pjevusim tiho melodiju staru, neke njezne note koje cujem. Bezglasno i blago izgaram u zaru dok tvoj glas i tvoje oci snujem. Utapam se u dragoj milini, plovim plavim dubinama duse. Osjecam da ti si ta sonata tisini, moj zaklon si kad zidovi se ruse. Samo pogled kad se gubim. Samo ruka kad se gusim. Samo dodir kad se davim. Samo ti, kad te ljubim da me vrate… iz tame…

Posveta

Ti i ja smo cesto razgovarali bez rijeci. Sjecam se kako se smirujes i slusas svaki put kad bih ti dosla po utjehu, po snagu, po zivot, a onda me lijecis, i milujes. Sate smo provodili zajedno, mjesece, godine. Noc nas nije rastavila, niti dan. Sa tobom sam zivjela, gubila se u vremenu. Sa tobom sam postajala sretnija. Tvoja snaga cinila me jakom. Tvoja tisina cinila me sretnom. Tvoja divota cinila me zdravom. Tvoja pjesma cinila me mirnom. Kad sam te gledala, dusom i ocima, Kad sam te grlila, srcem…

Pandorina Skrinja

U odaju tajnu, sjenovitu, zavirim cesto, sa strahom. Vidim ju, cuvaricu, Skrinju Pandorinu. Pod svjetlom tamnog mjeseca sija srebrenim sjajem. Bojim se utrobe njene. Ne prilazim, ne doticem, ne pomjeram, niti dahom, da ne probudim, oslobodim Tugu Strah Suze Nemoc Glad Uzas Zavist Umor Bolest … I Nadu Iako cesto cujem Krike iz njene dubine Sto mame me, zovu: Oslobodi! Otvori! Oslobodiiiiii…. Krike jezive, bijesne ili varljive k’o sirenine pjesme. I cujem vapaje Nade: Oslobodi! Trebas me! Znam da i dalje moram placati takvu cijenu da imam Nadu daleku, slabu,…

Apok(j)alipsa

Ukrali me bratu Vjetru nekad davno, stoljecima prije, odrezali krila. Otrgnuli majci Gei jos davnije, prije Dana, dok i Noc je mlada bila. Prije Vremena… Oteli mi moje cedo, moju Pjesmu, iz samoga srca. Razorili… I ostavili… Samu… Koracam pustim poljima moje duse, navodno. Trazim sva blaga sto ih imah davno, prije vremena, u snima. Dozivam sve moje… Zazivam sve moje… Pepeo… I nista vise…

(Novi) susret

Sttrance… Zasto pogled tvoj…onako…usputan, leptire divlje tjera u bijeg, u vruci ples pod mojom kozom… Ne znam tko si, no prepoznat cu te u pogledu u tvoj pogled, u dodiru. I zasto znam kakav okus imaju tvoje usne… Svaki treptaj moga oka, moja kretnja, sve kapljice moje krvi kazu sjecaju se titraja srebrnih zora, i jednog mora ljubavi, strasti i…tebe… Vidim, i sada (a ne znam kako to znam) Rijecima igras se k’o svilom, tocis ih k’o fini nektar i privlacis njima, k’o magnetom, vodis u carstva nepoznata, rusis zidove…

Slusaj…

Njezno doziva, svileno mami… Obecava… Preklinje… Moli… Voli… Barsunasto dira, pjeva, sapuce… Lijeci, uspavljuje, obozava… … Grmi i prijeti, zastrasuje, razara, zasljepljuje! Guta! Vristi! Vrije! Hipnotizira… Ubija… … Ljulja lijeno, sveprisutno, tuzno, turobno, vjecno… … I opet Njezno doziva, preklinje. I proklinje… TO je more.

Ti si moj svijet od cokolade

Za svaki poljubac naci cu posebno mjesto na tvome licu, tijelu, ocima… Tebe sam trazila godinama. Tebe sam trazila zivotima. Necu reci da te volim, nego da me branis od demona mraka, da me hranis svjetlom, snagom, smijehom, samo ti mi dajes zraka. Necu reci da mi trebas. Moje sunasce si, toplo, slatko, smirujuce. Moja Grlilica. Uklonio svu si tugu iz mog srca, svu nesrecu sa mog lica. Lijek si mojih jada, svih nemira, moj si mali, ututkani, kutak Svemira.