Dok zadnji zamasi hladnog vjetra šuljaju se kraj mene, polako truli vonj izlazi odvratni vonj odavno usahnulog srca koje miris ljubavi odavno osjetilo nije nit’ ga mirisat neće sve dok opet ne zasnije.   I samo ostaje nada da vrijeme sve rane liječi dok prokleti život gazi sve grane i puteve koji vode prema…


Ti, ti kao klopot valova što se o morski žal krše, šapat lišća koji topli žamor vrše očiju plavih koje sa svoda nebeskog strše   Ti, kad te pogledam, srce mi ubrza ritam i divlja žudnja za kormilo sjeda, zauvijek te želim uz sebe i ni najvišim bogovima te nedam !


Odvedi me gdje bol ne postoji i samo ljubav cvijeta rasti samnom i trči niz vjetar prema obalama mira i sreće. Skači samnom,skači do nebeskih žitnica gdje beru se plodovi dušom i srcima. Tamo ćemo cvjetati kao naša ljubav vrela i pjesme će se naše probiti kroz vrata pakla i beživotna tijela  


Um mi se raspada Gledam ga sastrane Crni se ogrtač skida Sa moje stare rane. Grimizna poput krvi, žustra kao uragan, sve dobro u meni mrvi i šalje u crni bezdan. Unutra nema ničeg Budućnost ne postoji Samo prošlost Koja iznova bijes moj doji.