Odapeti ću svoje riječi, Kao strijelac svoje strijele. Ukrasit ću ih perima od ljubavi i naoštriti nježnošću, Potom ih poljubiti za sreću I napeti svoj luk od nade, A onda ću zadržati dah, Zaškiljiti na jedno oko, Smiriti ruku I naciljati- Ravno u tvoje srce


ONAKO

Moja su vrata uvijek malo otvorena, strpljivo čekaju. I svjetlo ostavljam da gori, onako, iako se ne bojim mraka. Moje uši stalno osluškuju, da bi čuli tvoje korake u noći. A moje oči se upinju u daljine, kako bi te pronašli u gomili, onako, u nekoj ludoj nadi. I kada sjedam za objed, uvijek stavim…


TRAG

Nemogu više slušati naše pjesme, niti gledati naš najdraži film. Više i ne spavam u svojoj sobi, previše je u njoj duhova, previše je tebe. Sada noćima bdijem na kauču uz loš tv program i beskrajne reklame. Spremio sam naše stvari u onaj stari ofucani sanduk, spremio sam u njeg i svoju ljubav one kobne…


TU

Da, tu, baš tu, kuda krv iz srca kola, zar ne vidiš ispisane snove? Ispisane, pa potom poderane! Rane će zacijeliti, ali ožiljci, ti ukrasi bola nikada ne blijede. Da tu, baš tu, gdje je san prekinut a budnost postala nepodnošljiva. Tu, gdje su još razasuti djelići sna i svakoga dana umiru u kricima grčeći…


Poput bjesne oluje u meni raste, odzvanja i krši zvuk tvoje šutnje. Tišina, pokopana sjećanja u grobovima bez imena, bez svijeće, bez posjetitelja zaboravljena u tišini. I glas ti zaboravljam, možda je zvučao poput vjetra ili žuborenja potoka, ne sjećam se više, možda je zvučao upravo kao tišina.  


TAJNA

Ubio sam ju! Ubio sam svoju tajnu! Sasvim slučajno, kao što čovjek nagazi mrava ili kao što se rodi ljubav. Pobjegla mi je kroz pjesmu, jer je zaboravih skriti negdje na sigurnom između redaka i onda mi je na rukama umrla, blijeda i gola.  


  Znaš, u Tibetu lijevaju šalicu čaja za onog koji odlazi da bi ga dočekala na njegovu povratku I kako bi imao razlog da se jednom opet vrati. I znaš to me nekako učinilo radosnim, a istodobno i tužnim i otkada te nema ja sam potpuno prazan, a tvoja šalica je puna, ali ti to…


  Nema noćas, nema, moje najsjajnije zvijezde. Nema ni mjeseca da mi osvijetli staze, ni vjetra da rastjera oblake. Noćas je noć nad noćima, tama nad tamama, noćas sam vragu blizak. Vragu što u mislima kao luđak igra. Nagnut nad knjigom života, dok udišem tamu, zapisujem- noć.


  Oko mene gavranovi lete Grak! Grak! Pojest će te rak! Gledaju,kruže, čekaju sa slete. Živjeti  još ja imam volje Dan po dan, san po san, al crna,crna misao me kolje. Nit pred smrću,nit pred grobom, nikakvog ja straha nemam al kako reći svijetu ovom moram ići, zbogom,zbogom? Što da činim prijatelji? Da zaboravim ja…


  Mnogo je, mnogo prošlo mnoga ljeta, mnoge zime, al zadrhtim ja još uvijek kad spomene se tvoje ime.   Mnogo je, mnogo prošlo, ne osta nam više ništa previše se grijesi pamte premalo se ljubav prašta.   Kad samoća bol zablista sjete me u teškoj noći ko biserje zvijezde sjajne, sjete me na tvoje…


  Iz ove rake mračne gdje skončaju i kralj i prosjak dajem ove riječi zadnje: Život je samo trenutak!   Kad prolaziš pored cvijeća, uberi ga i pomiriši i kapljice nježne broji na dlanu u ljetnoj kiši.   U oblacima oblik traži zaljubljeno gledaj zvijezde Nikad nemoj stat da činiš što činio si kao dijete….


  Gasnula su svjetla grada noć od dana tiho bježi kraj prozor ja budan sanjam gledam vrijeme kako leti Pod zvijezdama sa gitarom nekad sam još mlad ja stajo mjesecu ja pjesmu svirah i nju sam još svojom zvao Godine su davne prošle tko bi znao, tko još mjeri sve prolazi, sve se mijenja Panta…


CRV

  Ja gmižem i na uho ću ti ući i gmizati, kroz sjećanja i kroz osjećanja. Gmiz-gmiz. Ja gmižem i kroz oko ću da uđem i onda se hraniti truležom umrle ljubavi, gric-gric. Ja gmižem i u srce ću kao u zrelu jabuku da se nastanim i u njem dom da sagradim Ja gmižem, i…


  Topla si draga, kao kurvino srce i nježnost je tvoja trnovita ruža. Oprosti za ljubav što ti je dade milo moje, moje mračno prokletstvo. Još živu mi ljubav ti u grobak kopaš, voljeno moje zar ne znaš što činiš? Hvala za patnje kroz besane noći, za uzaludne nade i pjesme u samoći. Ljubavi moja…


Recite mu prijatelji ovom mome srcu ludom da ljubav što tišti njega gori, plamti uzaludno. I za drugo ne zna ono već za njene crne oči, recite mu prijatelji, da mu nikad neće doći. Neka čuje ove riječi otišla je nekom drugom uz pjesmu je prošla ona prelijepa i sva u bijelom Recite mom srcu…


  Gorkim vinom čašu toči i nemoj mi mjeru krasti jer u mračnoj, divnoj boci, možda ću se i ja spas’ti.   O, krčmaru škrte ruke samo toči, još ja stojim u vinu da skratim muke i da svoju bol utopim.   Proklinjat ćeš onog koji za propašću svojom luta propada, al’ ipak stoji s…


  Čitav tjedan je već prošao. Sutra je osmi dan i simptomi su drugačiji. Noći su prokleto teške i čine se dužim nego prije, ali jutrom se svježiji budim i nisam više tako nervozan. Dan po dan, kažu, a sutra je već osmi dan i ponosan sam na sebe već dugo nisam izdržao toliko. Jer…


Ne treba za rime mnogo već sama se piše pjesma ne znate vi moju Muzu silna je ljepota njena.   Poslože se riječi same kad mi ona srcem kroči i pjesma se poput vina iz srca na papir toči   Takva vam je Muza moja ali sad je više nema, povrh neba s anđelima miran…


  Umrla je moja pjesma, kada si otišla, a zbogom nisi rekla. Umrla je, negdje na usnama, vinom gorkim namočena. Nikada neće stići, do svojih visina, a poput ptice je bila, spremna da se vine u nebesa. Ali sada, slomiše joj se krila, i samo je tiho umrla


Ti, ti, ti. Zar opet ti? Zar te ne mogu zaustaviti ni prokleti zidovi? Ti, ti i uvijek ti. U budnosti i snovima u svakom dahu i mojim pjesmama. Ti, ti i ti svugdje ti, dok sjedim sam zarobljen u ovom sanatoriju ljubavi


KRATKO

Kod mene, sve traje kratko. Cigaretu gasim napola i svaka misao je kratka. Nekad se tebe sjetim i osjećaji me preplave, i opet te volim, ali samo nakratko. Sa starim prijateljima također, ja kratko popričam. I kad ljubav vodim ne mogu se suzdržati i nepoznata žena mi kaže: “To je bilo kratko.” Ni filmove više…


  Poput noćnog cvijeta raste u tišini, mislima se širi, te na grudi sjeda. I sve dublje te tjera, u dubine tamne, dok u tebi ne prestane, i posljednja vjera


Umro sam negdje nazad sat ili dva. Između posljednih pjesama i razmijenjenih poruka. Doktor je zapisao točno vrijeme. Negdje između ponoći i jedan kada sove izlaze u pohod. Uzrok smrti: Ispraznost. Nemoj da brineš umro sam sretan jer zaboravio sam te. I ne znam točno, mila koja je ura bila, ali mora da je doktor…


Sretoh u jednu večer, jedne crne, tužne oči, mislio sam da ću sjetu istjerati iz nje moći I ljepoti njenoj sjetnoj nisam mogo da odolim. Tužne oči,sjetno lice poželjeh ja da razveselim. Zavede me tuga njena u postelju ja njenu padoh, obasuh je nježnostima, svu ljubav joj svoju dadoh. Obradovao me svaki osmijeh što mi…