Tišina

Tišina Muzika se čuje Tihi glas s notama putuje Zidovi šute tugu sluteStalo je vrijeme stale su minute Tišina Suza mi iz oka krenu Kad ugleda sliku njenu Crna kosa oči plave Njen osmijeh ne izlazi iz glave TišinaNoć mirna, oluja u meni Mjesec pored mene sjedi Suze mi osmijeh brišuDok zvijezde njeno ime pišu…


Noć duga Dolazi mi tuga Pijem sam Evo već čaša druga Prošla su  dva sata Kad neko otvori vrata Pored mene sjedoše dva brata Pitaju šta ima Koja je sad kriva Za moja slomljena krila Nemoj da tuguješ Čim je otišla Vrijedna te nije bila Nisam znao šta da im kažem Morao sam da lažem…


Birao je nisam Ona je izabrala mene Svako slovo njenog imena Teče mi kroz vene Žena, majka, kraljica Njena ljubav je bez granica Najbolja prijateljica Životna učiteljica Bezuslovno voli Za pomoć ne moli Krije suze i boli Na nogama Čvrsto stoji Nikog se ne boji Zbog nje broj jedan i postoji Prva je ona, deset…


Prolazi noć Sat otkucava ponoć Ne želim kući poći Znam da nećeš doći Tako će biti i sutra Kao i narednog jutra U samoći tražim spas Vičem na sav glas Zašto više nema nas? Kažu da vrijeme rane liječi Ali moje srce još uvijek ječi Da drugu zavolim : Ne mogu Ono me spriječi Ostajem…


Od kad sam te ugledao Ni jednoj drugoj srce nisam dao Od tvog pogleda  na koljena sam pao Eh da sam ti odmah ljubav priznao Na tebe mislim svaki dan Često mi dođeš u san Pred spavanje, buđenje Samo si mi ti u glavi Srce kaže ne budali Slobodno joj se javi Razum kaže čekaj…


Od kada sam je sreo Samo nju sam hteo Borio se za ljubav njenu Pratio je kao svoju sjenu Život bez nje nije bio život Samo prazna knjiga Sa bijelim listom papira Ali za to nikoga nije briga Grlila me snažno, voljela lažno Rekla je dok nas smrt ne rastavi A onda me Bog kazni…


Ne idi, ne idi Ostani, loše će ti biti tamo Za nas nije kasno Moja tvrdoglava budalo Volim te kao i prvog dana Ne, to nije šala Znala si ko sam? Kakva sam budala Gdje god otišla, gdje god bila Zauvijek ćeš ostati moja ljubav jedina Voljet ću te uvijek Voljet ću te zauvijek.  


U ovom moru ludila Samo  bi me ona probudila Ostat cu da spavam sam Da odsanjam njen posljednji zagraljaj Ne budi me druže stari Srce me boli, noćas mi ona fali Više sreće nema za mene Jer ja nisam živ bez te žene I dok pored mene druga diše Bol i tugu mi briše Ipak…


Sam i zaboravljen U svom svijetu izgubljen Lutam gradom tražim sreću Ali srce kaže:”Ja drugu neću” Varao je nikad nisam Ljubio je svakog dana Ali ipak nije bila Moja ljubav prava Izbrisala me je iz srca svog Ali je ostala kraljica srca mog Teško ću da je zaboravim Još uvijek je volim