Limb

Lom stakla Glatko kroz kožu probija se Pomičući slagalicu U tromu distopiju. Umjetno stvorena I napadno nakazna Duša Uvjerljivo odiše spokojem- Virovi na površini Ni da bi dašak dali Dok oluja bijesni Utišani trepću neshvaćeno. Uhvaćena u čeljustima tišine Čeka bijes zvuka Još samo da joj pljune U prazne očne duplje.