Krhke breze, tvoje ruke Otajstvo straha i muke, Otajstvo blagosti i mira, Blago onoj koju tvoja ruka dira.   Uplašeno blijede, sunca se boje Oh oduvijek želim da drže ruke moje, Da podjelimo bjelinu, da pijemo mir, Pogled na tvoje ruke zaustavlja hir.   Zgrčeni prsti, ne žele da puste Sve što su držali: kose…


Vidiš li snagu mjeseca? Kako te s nogu obara. I duboko u tebi taj je mjesec samo tvoj, samo za te svijetli, a ti se diviš. Njegova moć tvoja je uspavanka, dok duboko dišeš,a on pjeva glasno i tužno, želi te za sebe, ali ti pripadaš Zemlji ovoj njegovoj gospodarici, pa počuj taj bolan pjev,….


Zasviraj posljednju notu, onu laku, nježnu, veseli se proteklom životu, proklinjimo sudbinu neizbježnu. Suzama tiho kroz mrak pa sve do visokog mjeseca, plovimo kroz modri zrak, mi ljubavi jedne djeca.


Tužno svira violina plače nad našom sudbinom, jadnom i prokletom razdvojenom,punom otrovnog plina. Suze su joj note dok poljupci mrtvi šute, mjesečeve suze žute, a nebo crveno od strahote. Luđaci ljubavi od luđaka zaraženi u robove pretvoreni da tonemo morem plavim. Jad i bijes ne,ne krivi druge, otari suze crne od tuge rezbari svoj lijes….


Tako tiho i podmuklo prolaziš kroz crni grad. Gase se ulične svjetiljke kad mjesec ti se pojavi brat. Dođeš, zoveš, zavijaš k’o vuk, smrtna pjesma na usnama ledenim. U naručje uzimaš kose dugačke, otimaš život posteljama medenim. O, smrti prokleta, zanijemi, ne zazovi me pjesmom nikada. U pepeo vraga se pretvori, rasplini se strašna za…


Ljubomora je borba za svoje vlastito, za ljubav koja nije mlada kao nekad, borba za nešto prekrasno kad je u krivo vrijeme tražen predah.   Ljubomora je pogled sa visoka, i plač u jastuk u crnoj sobi, pogled koji nije samo od oka, osjećaj zbog kojeg se krade i robi.   Ljubomora je ubojica, ali…


Zagrljaj jedan da promijeni sve, život postat će bijedan i gotovo je. No,ići ćemo zajedno, ti i ja, za strah će biti kriva tvoja krila anđela. Ti potomak Lucifera i crna krv ti kola žilama, zbog tebe i ja ću postati igračka vrazima i vilama.


Dok slike naše budućnosti blijede, na srcu nam crne vještice sjede. Vječnost tiho teče tik…tak tihi vrisak propara zrak. Samo mala kap jer od krvi nikad ne nastane slap. Oni je otmu, za svoj život prinose, na blijedom licu sjaje usne ponosne.


U plamenu naše srce bukti kao život slobode. Za pomoć mole bijele ruke: Ugasite! Donesite vode! Svjetlost se gasi u očima krv se pretvara u dim, više neću ubijati noćima i ne žalim za tim.