Suton

  Kruni, sa sebe nebeski svod otvorene rane, a u njima gnoj, tako daleko žari i sija pupolj lišće cvet i plod Osamljen bezdan okupan mirisima sve šapće i steže, ko provalnik titra, kožu, bore, lice u zidovima.


Pepeo na koži čupa zrele mirise tvoje, u toploj krvi sa senkama potapa zidove, mrvi boje, kupa se, hoće  da klija, nemo u otrovu treperi, tone, dole tamo dole gmiže, upija me, sniva.   Zenica oka tvoja je stena, uđi, slusaj, dodirni mi rebra, iz dna duša svetli, osećaš, u ovom telu to nije pena,…


Dišem Sjene u spokoju Oblak otvara mjesec na prozoru Lagano…. Šapćem s cvrčcima Blijedom ognju u kojem gorim Ta zraka Ona ne peče Ona sanja Sanja Prema Tebi plovim Ovo je sidro porinulo sate Krevet nije luka Ruke postaju granje Na njih ne može sletjet ptica Samo tišina U samoći dok klija Jedro raspeto postaje…


v

Pogledaj gdje zarobljen stojiš, kiša pada, u nedogled se protežu vjetrovi što uz krošnje cijede crne smole, kao sjene i tragove u povorci mrtvog među živima.   Lampion svijetli utopljenim kanjonima, odsjaj na ploči ispod ukrašenih križeva, lanci žrtve lutaju na žili ponornice, plimom iz dubine nedignuta, s tugom je otišla.   Čeka me dok…


VIII

Jesam, pitam se, zakopan u žitu i zemlji, ili lutam cestama i goni me užegla sloboda na uskraćeni život, u kom se pribojava svatko, i gorko cvili, kao java u prikazu panike i straha, jer me poznaje i vuče da probdijem noć kroz zidove, uprskan voskom i krvlju koja vrije i prožima slutnju kroz beskonačnu…


II

Prožet, gledajući čiste i mlade slapove krvi, krik diše i prolama sablast iz tišine, ko’ spomenik osuđen na život, sebe i svoj strah. Mržnja me usrećuje dok pijem svu gorčinu bježeći od sebe nikamo. Grijem ruke na posljednjim gorućim voštanicama po kojima ostavljam tek prstom trag gladan ludila i sumanutosti opijen, moram pobjeći, a sloboda…


IV

Na maglovitom putu šapuću sluge pogani i ubice jednog lica, sjene u sjeni, izlaze na beskonačno lutanje u ludosti i strahu, tražeći vapaj, nemir i hladno čelo, goni ih i sam vrag bojeći se pogledati kolijevku. Čuvši glas samo gledam pučinu zapečaćenu užasom u očima, suhom maskom istinske bijede i samoće, gmižem i dišem nad…


Sanja

Slomi krila galeba na nebu i spi Sanja, žarke će samoće uzdići pepeo sa tvojih zjenica. Ne boj se, nećeš ostati sama u ringišpilu sjena i zrcala, loma i izgubljenih zvijezda koje skupljaš u sebi. Početak obzorja i divljine tvog sna. Spi Sanja, vitraž je ispunjen bojama po tvojim mislima utonulim u dodir naših tijela,…


III

Potonuće u pogrebnim vatrama labirinta tračnice, istog vremena, drugog smrtnika. Ostatak nad ostacima, daleko ostavljenog bolesnika prošlosti, uvučenog, izbodenog valovima. U bolničkoj sobi oživljava, rađa se, ne može izdržat samoću u iščekivanju čezne kako bi obukao halju i usnuo lice čuvara golog tijela u svetoj iskopini. Plamen je dotakao zid, otkrivenje ropstvo kuge, kajanje i…


I

Ruzinavo sidro kroz ogledalo leži u školjci bez oklopa, nježno je stišće i pori dok ga prognan val vuče i povlači alge ko’ krpe da ih veže tek pritajene uz obalu i barku. Nebo prolama uzdisanje sumraka, svjež i tmuran suton u krilima jata ptica drhti i nosi vjetar da kida krljušt po obzorju. Spokojan,…