bilo je toplo sunce ljeta i jedna basta na kraju sv’jeta na rubu baste iskopan rov te je godine rodila sljiva u krizno doba kazu to biva kad je na ljude otvoren lov a u tom rovu s puskom sam bio iako sasvim drugo sam snio al’ to je sada nevazna stvar ona je dosla…


zivot pored mene tece tek sa strane ja ga gledam svane jutro,padne vece za porazom poraz redam vrijeme nosi dan za danom u svakom je  dio muke propada mi plan za planom ne ide mi bas od ruke i tako je zivot c’jeli premalo je lijepih dana poodavno vec su sveli cvjetovi sa mojih grana…


sta je zivot vec saka vremena sto k’o voda kroz prste istece samo pregrst pustih uspomena koje nikad vratiti se nece sta je zivot,mastanje o sreci a neznajuc niti sreca sta je i kada se uspije doseci ona nikad dugo ne potraje sta je zivot,srce puno snova koji nikad ostvarit se nece samo lahor usnulih…


jednom cu ti napisati pjesmu kakvu niko napisao nije stihovima sto za tobom ceznu na obali mora poezije satkacu je od carobnih rima sto se negdje u mom srcu kriju kad proljece otrgnem od zima i kad kise prestanu da liju jednom cu ti pjesmu napisati zlatnim perom iz krila pjevice k’o bisere rime nanizati…


kad bi’ mog’o sv’jet da gledam nekim drugim ocima kad bi’ mog’o odagnati neke misli nocima dal’ bi’ bio k’o i drugi prosti ljudi oko nas il’ bi’ negdje pobjegao da potrazim sebi spas kad bi’ mog’o sve da cujem nekim drugim usima kad bi mogla ova rima bolje da se ustima dal’ bi bila…


stazama zivota k’o beskucnik lutam trazeci za sebe ono zrno srece k’o barka na moru bespomocno plutam dok zivot kraj mene prolazi i tece zivim ovaj zivot od danas do sutra nekim sl’jepim putem usamljen se krecem svakoga mi dana svicu ista jutra u gomili ljudi nikoga ne srecem staza kojom krenem ispod mene bjezi…


noc je topla,nebo puno zv’jezda gledamo ih kroz krosnje drveca nocne ptice pol’jecu iz gnjzda blagi lahor siri miris cv’jeca sta je ovo ako sreca nije kako bi se drugo moglo zvati moje srce nocas budno snije dok nas kriju mjesecine vlati tvoj mi obraz dodiruje lice dok te grlim stisces se uz mene nas…


ako jednog dana pozelis otici ostaviti mene i sve nase snove kazes mi da kraj je dosao toj prici da te tamo negdje bolji zivot zove ucutacu samo i pognuti glavu pokazati necu koliko me boli slagacu ti moza kako si u pravu i da moze covjek prestati da voli samo moje srce istinu ce…