Bitno je… Da objesimo križeve oko vrata I u mercedesu na retrovizor Mrzimo druge vjere Držimo se tradicije Slijepo slušamo kler U nebo likujemo našu naciju Da imamo što više djece I dajemo ih za topovsko meso Nije bitno… Ako kradete To ćemo zvati snalaženjem Ako tučete ženu To ćemo nazvati očuvanjem braka Ako ne…


Sjedim u kaficu Vikend je Gledam more Čujem zvukove Opuštajuće Ispred mene piva Iza mene brige Opuštam se Lastavice su zakon Osjećam povezanost života Sve teži sreći i životu Brojim udarce lopte Zvuk kasni preko mora Sunce je zašlo Lastavica je sve više Turisti večearaju Prošao je brod I avion Neki traktorčić Narušava mir Turisti…


Tko sam ja Da ti skinem osmijeh s lica Tko sam ja da te lišim radosti . Tko sam ja Samo zrnce pijeska Tko sam ja Usaho bi bez Božje milosti Tko sam ja Da ne idem puta Krista


O, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim. Al postoji put prema Tebi Koji prokrči Isus Krist Iako meni malovjernom ponekad izgleda nesavršen, i slabo osvjetljen Izvan toga puta ja ne vidih boljeg Koji ide Sve do kraja Nego svuda besmisao I beznadje.


Šteta se ponašati ko lešinar Ako si već stvoren kao čovjek P.S. Ovdje se misli na ljudske vrline – duhovnost, maštu, dobrotu, ljubav…


Kada te tuga prožme A noge malaksaju Pritisne bol A duša jeca Svaki te lahor dira Svaki list što sa stabla pada Život ide pored tebe Al ti nisi dio toga Samo sjediš I u prazno gledaš Što tada? Potonuti još više u očaj Ili pokušati stajati Nema druge Nego izdržati I čekati bolje dane


Kao što golub leti Svome jatu Tako i ja idem Svome zlatu   A zlato je moje Tena To je ljubav Kakve nema Zlato je moje Te-e-e-na   Zlato je moje Tena To je ljubav Kakve nema Zlato je moje Te-e-e-na   P.S. Pjesma je nastala dok sam nosao Tenu kada je sa acc. 3…


I Gledam ja planinu Koliko je vjekova postojala Koliko generacija ispratila Puno je tu nogu hodalo Jecaja i smijeha ispušteno A ona samo stoji i kaže – Postojati ću i kada tebe više ne bude I I Ispod planine Dvoje ljubovali Rajske trenutke doživili A planina reče – Sve bi svoje vjekove dala Kad bih…


Ljudi moji Gdje smo mi to? Jel ovo film Neka gluma? Prošlog se mjeseca ne sjećam Idućeg se bojim Ovdje ima sretnog ushita I dječjih leševa Zar sve to ja treba da proživim? Dok me vjetar studeni bije Sve to da izdržim? Ko da me netko i pita I tako sve dok glavni Ne označi…


Tišina me vuče Da ne čujem ljudi glas Samo šum lišća Cvrkut ptica Tebe kćeri Što u naručju spavaš Tišina nas vuče Da se maknemo od svega I sjedinjeni u bliskosti Osjetimo Božji dah   P.s. Danas sam već poslao pjesmu s ovim naslovom, molim da objavite ovu verziju a ne prethodnu.


Šta da pišem U zanosu Dok još mora ne okopne A svakodnevnica ne proguta Da pjevam o nebeskom raju Il o zemaljskom O nebeskom paklu Il zemaljskom Pjevati cu o ushitu Pjevati cu o zivotu O radosti O ljepoti Jel sve lijepo ostaje Ruzno nestaje Dan za danom Godina za godinom Život za životom Ne…


Došla je postepeno Kad sam bila dijete Došla je nepozvana Meni tada nerazumljiva Nisam znala kako s njom Bivala je sve jača i jača Zaspala sam Da nestane Al nakon buđenja Opet je bila tu Sve moje tehnike smirivanja Nisu bile dovoljne Niti čipkanje Moje potkošulje Na kraju mi nije ostalo ništa Nego da urličem…


Zašto se ja Toliko vežem uz ljude   Svaki put kada odu Kao da odnose dio mene   Neki dio ljudske dobrote Neki dio prošlog vremena Neki dio ljubavi Neki običan smiješak na ulici   Jedni odnose drugi donose   Odnose sa bolom u duši Donose sa radošću u srcu   A ja sve to…


Uzdah prema nebu Uzdah prema svijetu Uzdah sreće Uzdah sjete Uzdah boli I bol i sreća i sjeta Sve se u životu miješa A uzdah uvijek ostaje Ili tuga ili sreća