Doviđenja prijatelju doviđenja, Smrt i rastanak ne kida niti sve, Labirint vremena pun je iznenađenja U njemu se možda novi susret krije, zar ne? Doviđenja prijatelju, bez stiska ruke, U vječnost utisni svih naših pjesama žar, Na ovom svijetu mrijeti je lako i bez muke Kada se u mladosti ranoj, smisla života ugasi čar.


Dok jedrim zvijezdama slutim vječnost daljina, još danas beskrajano sretan dio sam nebeskih visina. Al’ znam da negdje dolje nebo tužne kiše lije, i da čuvar pakla na Golgoti mog života bdije.


U agoniji, nedostaje mi stvarnost, u pješčanom satu vrijeme je stalo oči prazne, pune daljine, u vjeđama samotnim svjetla ostalo je malo. Napuštam turoban svijet, zamagljen sav i on polako napušta mene osjećam zidove, prostor me stišće, na moje tijelo padaju sjene. U agoniji  trena, gledam sebe, blijed obris života, to nisam ja sa vrelog…