Napiši mi pjesmu, ali iz duše U kojoj se sve predrasude ruše O crno bijelom svijetu, o proljeću ljetu Pjesmu u kojoj se samo stihovi pletu Napiši mi pjesmu, jednu osobnu, svoju U kojoj se igre slažu, samo meni, samo moju O ljepoti, životu, prilikama raznim O ljudima, sreći, pupoljcima kasnim Napiši mi pjesmu, piši…


Kada bi umjesto kiše padali bomboni Djeca bi trčala po cesti uz vrisak sreće Zamislite samo te bombonima pune vreće O kada bi, o kada bi bili te sreće Kada bi umjesto rata golubice mira širile krila A zaljubljeni stihovima šarali klupe Zamislite samo od rezbarija ucrtane rupe Poljupcima, uzdasima, zagrljajima ljubav kupe Kada bi…


Ta djeca od šećera tope se na kiši Ko kockice male nestaju i gube Taj saj u očima, kao da se ljube Dok glas im postaje sve tiši i tiši Ne vidiš više njihove ručice male Nemaju čime da se ovdje drže Trče u krug, vrte se sve brže Te glavice male prerano su znale…


Pitaju me često neki ljudi strani Poznajem li strah, tapkam li u tami Žele znati kako je na kraju puta Kada duša polako počinje da luta U neku drugu priču, u neko drugo sutra Gdje više nema ovozemaljskih jutra Pitaju me tako a ne znaju da boli Što ovo tijelo slabo i dalje život voli…


  Sanjaj velike snove maleno moje Sanjaj ljubav, mir, sreću, roditelje svoje Sanjaj da letiš s pticama na nebu Sanjaj mamu koja ljubi svoju malu bebu Sanjaj smijeh kroz igru, sanjaj samo veselje Sanjaj kako te vole, sanjaj dobre želje Sanjaj da svako dijete roditelje ima Sanjaj da svako dijete zagrljaje prima Sanjaj svijet bez…


Zamotala sam se u jorgan uspomena Da zauvijek zaboravim da negdje postojiš Da negdje duboko dišeš tuđi zrak Da više nismo mi jedno drugome mi Zamotala sam se u jorgan uspomena A htjela bih uspomene baciti u zaborav Previše boli ta ranama nagrizena duša Previše boli ovo bez života tijelo Zamotala sam se u jorgan…


Sama

Čuješ li sama sebe Kada utišaš more suza Ostane li i tada tuga Na tvojim obrazima Čuješ li svoj glas Kada ustima se trudiš Izgovorit izgovoreno Ponovit ponovljeno Znam vikala bi Ali ti ne daju Znam govorila bi Ali te ne čuju Izgubljena, sama Lutajućih misli Čuješ li sama sebe Kada zatvore se vrata


Volim te grade I svaku tvoju granama iscrtanu boru Volim parkove i prolaze, ulice i kućice I na prozorima teglice sa cvijećem Volim što postojiš, Što u tebi uspomene stvaram I kada si obasjan suncem i okupan kišom I kada si pokriven snijegom I kada vjetar ti grane slama Volim tvoje ljude, slučajne i stalne…


Njene su ruke suhe, hrapave i grube U njenim se rukama sve moje misli gube Kada me miluju, kada me po licu tješe Svi problemi nestaju, sve dileme se riješe Ruke su njene ucrtale život cijeli Sve suze, smijeh, tugu i sve što nas veseli Radile puno, bez pitanja, bez puno muke To su mogle…


Kišom isperi prozore Duša nek’ se otvori Misli neka lutaju U nekom paralelnom svijetu U miru, u tišini Budi ptica, raširi krila Dopusti da te vole Voli kao da srce nikad ne boli Kišom isperi prozore Odmori oči Udahni, vjeruj U nekim izgubljenim pričama Davno zaboravljenim vremenima Budi neponovljiva melodija Budi čovjek otvorena srca Što…