Mili moj, na bulevaru sreće, više se i ne sjećam, gdje prohujalo je ono vrijeme, kada bila sam srećna? Ljudi dolaze i odlaze, koraci netrpeljivo zvone, srce jače zalupa, suza zapjeva, ipak moglo je biti i gore. Ne želim da te kunem, ja to tako ne igram, bez tebe mogu i da umrem, jer ja…


Došao je onaj januar, znala sam da ću drhtati, nije to od zime, to samo naviru sjećanja, taj januar zauvijek će u meni živjeti, jer od tog dana, i ja sam drugačija. Sjetiš li se samo ikada, kako si se onda kleo, Dok si me na grudima čuvao od svih, Više ne znam ni da…


Rasplićem niti ove duge priče, neću te kriviti za sve, jer ipak ja sam tako htjela, ove naše zajedničke godine, ni na šta ne liče, i da ovoliko traje, ja dopustiti nisam smijela. U dubini duše, ipak dobro znala sam, promijeniti mogu sve, ali ti si ipak ti, na kraju puta, samo stala sam, da…


Slutismo i ti i ja, jeziv krik bijelog labuda, ono što nas spaja, ne postoji više, ne vjerujem u čuda. Ja sam nekada vjerovala u sudbine prst, ali kada tuga naiđe, svaki čovijek nosi svoj krst. Ne dijeli se tuga na dva djela, kao sreća sva, već i kada izgubiš sve, ne plačeš, jer ništa…