Očima bih prodrla, Golim šakama bih razbila Taj glupi kamen. Rastrgala drvo. Maknula sve, Sve nepotrebno iznad tebe. I da je tvoje tijelo kraj mene – Čisto, bijelo, netaknuto. Makar i hladno i nepomično, Ako već tako mora biti. Ma sve će isto ostati – Ptice će pjevom tišinu uljepšavati, Osušena trava u zelenoj se…