Nikad

Prasnjava dvorana,raj izopacene zelje, Tihi zraci mjesecine gladne, padaju na ploce,napukle i jadne, samo sume sjene,zovu lako, neki drugi svijet,zatocen u ocaju, kandzama u meso,rob sopstvenom nemiru, usamljeno bice u licnom je svemiru, Tuzan,mozda sam, iako more bi da guta, zvjerinji su pogledi, paucinom ukrasenaa jutra, mozda pitace u cudu, mozda pisace po zidu i…