Let

Krovovi  hladni i sigurni. Vjetar je ipak jači. Lice skrivam u oblacima, tijelo polako nestaje. Samo srce šapuće dok boje prosipaju odsjaje. Udišem tuđe snove. A onda mi  drveće uhvati noge. Otvaram oči i poput zalutale mačke silazim. Samo u kosi  još miris neba nosim.


Ja volim

Ja nisam tvoja. Ja sanjam. Dat ću ti sebe ali ostat ću svoja. Ja želim. Nemoj pokušavati. Ne možeš pronaći drhtaj koji mi pokreće srce. Čak ni kada si to ti. Nemoj razmišljati. Neću te povrijediti. Ja  te volim. Pusti me da budem svoja.


KAP

Ne želim više padati, ne znam gdje ću pasti, hoću li se razbiti. Ne mogu više ustati, od blata si novo lice pravim, leći ću spavati. Drhtim od hladnoće ili straha? Ne, neću tako ostati. Žulja me trn u srcu, komadić od sunca, tako malen, tako vrijedan. Moram ga čuvati, ništa drugo nemam, možda me…


nemoj se okretati oko sebe nema nikoga nema neba samo zrak i leptiri previše je boja zvuk treperenja krila previše ne mogu disati vrtim se sve brže nestajem postajem leptir i bježim prema nebu u tišinu ti ostaješ dolje tražiš me bojiš se ne brini dolaziš ubrzo


Kao kiša

Padao si cijeli dan na moju glavu, u prazne ruke. Nosio si cijelu noć moje snove u ritmu plača. Ljubio si cijelu mene komadićima sebe za oproštaj.


Stranac

U mojim rukama ti si predaleko. Zato radije gledam nebo. A sunce mi krade posljednje misli. U tvojim rukama grči se drvo. Nebo je potamnilo. A ti ništa nisi vidio, ništa spasio.


Pokloni

Toliko sam ti poklonila slika, riječi, i papira. A onda je došao vjetar s neba i razbacao sve. Sada moram tražiti svoje prste, lice, srce.


Srce

Danima putujem od vrha do dna i natrag. Misli se isprepliću u živo biće. Slike bola, slike sreće zgužvane u koži. Duboko u središtu prazno mjesto kojem sam kraljica.


Plavo

Kada nebo postane more neće više padati kiša. Zidovi će se pretvoriti u staklo i sve će biti plavo. Lebdjeti ćemo začuđeni što svi sanjaju istovremeno.


Što

Sagnula sam se nad stazom i tražila nešto, bilo što. Svi su mi pomagali, pokazivali prstom i čudili mi se. Nisam mogla shvatiti što se događa, gdje griješim. A trebala sam se samo uspraviti.


Anđeo

Moj anđeo nema ime, nema lica ni glasa. Samo velika krila kojima me pokriva. Kao vjetar koji me zavrti dok plačem. Moj anđeo nosi moje srce u rukama.


SRETAN

Treba znati lebdjeti bez krila, bez suza, voljeti bez dodira, velikih riječi. Treba znati smijati se bez sunca, bez ljudi živjeti s velikim srcem, hrabro. Treba znati biti sretan.


Moje ruke više nisu samo moje. Moje želje ostale su među zvijezdama. Moji snovi samo me bude noću. Moje oči gledaju u jednom smjeru. A negdje u meni netko se bori za dah. Netko tko je postao neprimjetan. Netko tko je sretan u svome malom svijetu. Ali cijelim srcem poželi nekad pobjeći van.


napuštena, nacrtana u kućici od cvijeća i sunca, plava od plača i neba, izgubljena, ne vidim ništa, na leđima snovi, u rukama torbe… i kuda sada?


Zrno

Podigni me s poda, otpuhni prašinu s ramena i iz kose. Uzmi me kao nešto vrijedno i voli više od svega. Ja zasjat ću kao zvijezda, biti sve što želiš i što ti treba. Samo obećaj da me nikada nećeš ispustiti, da nećeš zaboraviti da sam tu, kraj tebe.