..ples

    ..od nikud,kad pojavi se primjeti ju pokretima napravi joj riječi prstima po zraku sivom opiši što želiš… čitati  će nenapisano …… proizvedi zvuk stružeći nevidljivim zidom ..slušati će pogledima kretnjama,okomotaj joj misli razbacane ……… kad priđe.. ..dotakni ju pomiriši osjeti.. ..skini ogoli joj htijenja i utaži glad …….. otplesat će ono što tijela…


..ti

..onaj osjećaj kad vjetrom mi slažeš riječi po koži kad golicaš misli.. ..i nježno prolaziš htijenjima kad putuješ tijelom… onako ovlaš…a opet opipljivo kad pomaknem si pramen kose sa lica…. ..i na ruci osjetim miris tvoj ………….. osjećaj taj   …..udišem


..oči

  ..trgneš li se kad pogledom tobom prostrujim….. zbuni se.. simpatično   znaš…voljela bi.. da nisi kao drugi ..da progutaš misli s površine rutinske… da pokretom nekim ..nenadanim mekim… pokažeš mi riječi prešućene …….. ..ne želim čuti vidjeti znati… ja samo naslutit’ želim dal’ bit ćemo…jedno ..bar’ na kratko …. nasloni meko vrškove prstiju na…


  ..da sad barem ponudiš mi krišku  lubenice zrele ledene.. ..na kockice narezane od koštica očišćene..   ja zažmirila bi.. usne vrele napućila napola ih otvorila i željno čekala bi.. da rashladiš mi tjelo uzavrelo ..iznutra pa kockicom jednom ispalom.. ..zalutalom na poprsju..   ..i izvana kad nađeš ju..   eh..   😉


  ..pokloni se danu umotanom papirom od sjete zgužvanom ..namjerno..valjda ….. prijeđi rukom površinom grubom.. pod prstima opipaj prolaznost …. pokupi misli sa poda jer ..možda sutra dobiju boju i.. okus…na.. jutro novo.. ..neuprljano .


…otvori me zavuci ruku u utrobu posivjelih misli …izvuci van tjeskobu ………… radi mi sve… baš,sve al’ne stavljaj mi ruke na usne ………..kad zavrištim …nek’ krik moj otputuje slobodan i… sam .


  ..Da živim u močvari.. bludnoj htijela bi lopoč biti ..Voljela bi da ruka moja list je ..Na dlan moj,mokar došao bi umiti se.. u tijelu bogomoljke ..tako ružno..predivan ti.. meni poseban ..dopustila bi ti da utažiš žeđ u mojoj vodi .


  Prst…………..na usnama Poljubac…….u kutu Pupoljak…….u košulji Pljusak Pelud…………u kosi Puž…………..na cesti Ples…………..na kiši Predah Pahulja………na odlasku Pismo………..na ormaru Pjesma………na prozoru Perla Ptica………….na dlanu Povjetarac….na obrazu Plavo………..u pogledu Proljeće   😉


  ..I nisam tužna,dok slušam ..kišu kapljice putuju čulima mojim.. slušam im pjesmu gledam kako ..dišu   ..I nisam sama u sobi našoj bez boje,osmjeha i.. bez zida.. Samnom su misli moje opipljive ..miluju me ovom pjesmom,mokrom što kaplje i curi.. bez imalo stida   ..I nisam tužna što ova, ljubav naša postaje sve.. ..tiša…


  ..Iako si imao toplu ruku sanjarski pogled i osmjeh drag.. s tobom nikad ne taknuh dugu ..ti nisi bio za uvjek. ..Iako si znao voljeti me strasno kad bila sam tužna, plakati glasno.. nisi mi znao ljubiti suze ..ti nisi bio za uvjek. ..Iako smo imali  samo našu plažu i dok kupah se naga,ti…


Pitam se ponekad gledajući sebe dok umivam misli jutrom probuđene.. tko stanuje iza prozora očiju plavih u more zaljubljenih.. bistrih..snenih ..zamišljenih Tko stanuje u tom tjelu.. u vedrinu obučenu u haljini na cvijeće, leptire i ptice.. na svježinu mirišljavu ..i na šumske  proljetnice   I pitam se ponekad tko sam.. što sam od kuda sam…..


..ako možeš još danas ..pusti misli na slobodu pogledom dodirni nebo ..udahni sve što je plavo diši.. ..obliži sol na jutru što miriši na novi dan osjeti život kako te dira valovima.. živi duboko široko.. burno pučinom vlastitom zaplovi.. ..kao more


  Prijeđi mi dahom po mislima polako ..zapleši prstima po koži da naježim se od miline.. Šapni mi na uho šuškave riječi vragolaste slasne Zagolicaj maštu pokretima.. Kreni nizom brdovitim pa se vrati.. da poludim od htijenja od putovanja tvog po meni.. po cestama mojim mekim brdovitim ..dolinama mirisnim proljetnim..   Udahni me jako Spusti…


..opet

..opet i jutra ovog prstima mi vrludaš po koži pospanoj.. I dok dahom mi vrućim budiš leptira iznutra.. ja pravim se da spavam A toplina putuje.. plovi diše.. Smješak ugode ne vidiš..a znaš da ga imam jer.. jutrom mi poljupci tvoji kao note sviraju.. najdražu pjesmu 😉


..Zašto ruke,njegove,stvarne.. ne znaju plesati po mojoj koži,mokroj od lažne kiše.. kao što znaju tvoje,nježne ..virtualne Zašto moj pogled,kao nebo plavi.. tone u sivi,dok gleda me on ..dok prodornim pogledom tvojim,prolaze..putuju žmarci ..iako miljama dalek je.. i samo virtualni Zašto mi usne,dok ljubi ih on,mrtve su..blijede i šute.. a od virtualnog poljupca tvog.. crvene su žive.. vatrene…


  Ja stanujem već dugo na oblaku ..a moji su susjedi ptice Kroz prozor mašem velikom  nebu ..i raduju me sitnice Vjetrovi južni danju me griju burom se češljam s gromom se svađam dok kiše  se ohole grohotom smiju Na krevetu maglastom bijelom noću se snjegom pokrivam.. zimu otpušem poljupcima ..do jutra  proljeće snivam Moja…


. Zuji,zuji pčelac Pavo od cvijeta do cvijeta oprašuje tratinčice sve do kraja ljeta.. Za svaku on pjesmu ima pršte riječi ljubav rima.. Svakoj slatkog meda nudi puse šalje baš se trudi.. Zuji Pavo sretan,lijep čisti krila skriva rep.. Cvijetići se smješkaju latice se mreškaju suknjice si popravljaju pa o Pavi raspravljaju.. Jedna veli “moj…


  ..Znaš li da jutrom misli su moje tobom pokrivene dok budim se.. jastuci mirišu na lice tvoje .. nasmješeno,sneno . ..Kao struja morem,ti prolaziš mi tijelom dok spavam ..miluješ mi snove plave diraš ih dahom vrućim.. opipljivim . Kao pahulja si..što otopi se jutrom ..kad probudim se nestaneš .


  ..jutrom poželim da postojiš.. da okusim mirise tvoje..pod nepcima ..da kao vrući kakao putuješ tjelom mojim iznutra.. ..kao topla šalica da ugriješ mi ruke maštu.. da smiriš mi nemir ..upijala bih okus tvoj lagano ..voljela bi da ostane dio tebe,na meni kao kapljica topla na rubu usana još neko vrijeme.. da pijem te dahom…


  ..voljela bi da me ne voliš da skineš ruke sa mojih krila staneš u stranu da izađem iz svoje sjene Sretnici kažu da stiže proljeće a u mom srcu već dugo zima je ..voljela bi vidjeti boje jasnije čuti pjev ptica glasnije ljubila bi nekog strasnije ako me pustiš.. Voljela bi odmotati tvoje zapetljaje…


  ..Uzalud drugdje prepoznati želim boju glasa,ritam riječi kretnje,okus.. smeđi pogled.. koji grije topi..klizi.. liječi ..Uzalud mi htijenja..bdijenja slatka vrenja .. otrežnjenja Jer.. Ni dok drhtim ni dok ljubim ni dok sanjam dok se budim.. Ne miriši zrak po kiši nismo više.. mi .


Dodirima.. putovao si mojim tjelom polako.. kao vjetar milovao bedra klizio… Prstima svirao pjesmu laganu.. Pogledima..skidao si oklop svilom omotan plah Budio si  strasti uspavane.. dodirljive opipljive.. Dahom vrućim..kao vjetar ljubio mi ruke.. koljena vrat.. Slušao si moje misli pod košuljom sakrivene što disale su ubrzano ..kad stigao bi blizu proplanka bijelog..mekog Prstima.. plovio si…


  S proljećem doći će nemir ..znam Mirisi će probuditi želju za lutanjima umiti će misli uspavane ..Pruži mi ruku idemo trčati livadama ljubiti se pod krošnjama prkositi leptirima.. Razbacajmo pokošenu travu po uzavrelim maštanjima ..Pruži mi ruku odvest ću te do svog proplanka gdje rastu moje vragolaste misli.. pokazat ću ti moje šareno cvijeće…


..kad bi snovi bili stvarnost imali bi oblik vjetra mirisali bi na jutro i imali boju kiše.. ..kad bi ljubav bila stvarna imala bi okus trešnje krevet bi joj bio more a pokrivač tvoje ruke.. ..kad bi pjesma bila moja imala bi okus tebe mirisala bi na strasti tjelo bi joj bio dom.. ..kad bi…


..ako

..ako jutrom zasnježi prepoznati ćeš bijele tragove mojih koraka u tvojoj ulici ..stope u snijegu odat će me,da sam te noćas tražila.. priznajem.. s vremena na vrijeme.. ..poželim zaviriti kroz prozor tvoje sobe gledati kako spavaš.. pomilovati te,da ne znaš.. pokriti te našim plavim pokrivačem da ne ozebeš.. ..ako zasnježi noćas.. voljela bi zaviriti u tvoje snove ..ostaviti…