Hvala ti,mada znaš da smo licemjeri, Visio si za nas na križu izvrijeđan i popljuvan. Abba, Oče, takvog Spasitelja nismo zaslužili Lancima,trnjem i čavlima bio si okovan, A ništa nisi tražio,osim malo čiste ljubavi.   Ipak smo još isti licemjeri ,ne volimo Te, Samo Te se sjetimo ponekad uz psovke, Uz probleme,ne volimo Te, tu…


U oholosti si se svojoj izgubila, razmećeš se lažnim dostojanstvom, okitila si se krvavim stihovima, hvališ se licemjernim bogatstvom.   Evo ti još jedna pjesma što se teško guta, ona polako,meko,bezbožničke kosti lomi, zato je napisana,nećeš je skrenuti s toga puta, nešto poduzimaš protiv nje,ali ona i dalje zvoni.   Samo i dalje žeđaj, vrebaj…


Skini masku ovo nije maskenbal, ni kraljevski bal ni ludi karneval.   Putuješ sa krinkom a ispod si slaba, U svojem rancu imaš maski trista, Čije si to misli u svoje srce utkala zašto odbijaš biti ljudska vrsta.   Kad shvatiš da si gola rođena, i da ćeš gola napustiti ovaj svijet, mijenja li to…


Lutke od krvi pune noćne klubove, ko hrpa zombija svaka pravi iste pokrete, dok besmisleno izvijaju svoje bokove i udove propast im na vrata kuca, nisu one krive što imaju zatrovane umove… Ali nisam ni ja kriv što imam crne oči, ne bilo kakve, već one što iz tišine gledaju bezizražajne slike lica, ove glupe…


Udari me kučko,stavi mi na ranu soli, udaraj me u žicu gdje me najviše boli, moje majke više nema,nije tu, zaspala je u nekom zaboravljenom snu. Dok sam je budio kučko,bila si pored mene, stezala si mi uže gorčine na srce i vrat, pratiš moj lik koji je izvan sebe u taj kobni ponoćni sat….


Na papir želim staviti svoje misli. Prazna stranica je ukroćena,bezosjećajna, zaživi tek nakon tuđih šaranja,umovanja, tada dobiva dušu i smisao joj nije više isti.   Konačno oživiš papir svjetlom ili tamom, lijepim ili ružnim riječima,noću ili danom. Ili čak brišeš dobre a ostavljaš zle riječi ili brišeš zle riječi a ostavljaš dobre, nitko brate u…


Za Vas gospođice moja, samo me još vežu uspomenama opustošena polja. Za Vas i za vaše ime vežu me tek, tri hladne decembarske zime. Jako mi je žao, ali ne osjećam ništa više prema Vama, žao mi je što ostaješ sama.


Ne želim na Zemlji tražiti raj, niti utjerivati pravdu i dug. Pišem Tebi misleći na kraj kad obiđem ovaj pakleni krug. Neznam Bože prolazi ovo stoljeće, kratkom rečenicom:Gorka kalvarija. Sto zima a nijedno proljeće kao da sam dio lošeg scenarija. Kakav je moj zemaljski zadatak? Molim Te otkrij mi barem taj podatak, da znam koja…