Jeseni tužna i bezobrazna, bio sam bezobrazan jer ti nisam odgovorio, Nemilosrdno naši prsti spleteni crtaju slike našeg vremena. Neodgovoran, bio sam neodgovoran jer sam sakrio rukama sunce, Zima će doći i dolazi. Jesenjski tvoj šum vječni uvijek iščupa dobro zamišljenu onu zraku, Zraku života moga i svega što osjećam. Uporno sam pričao koliko…


Nesreća opasno iskrsnu jednog dana.. Lice božansko, poput latice u grubom danu, Poput goluba spremno da prkosi sjaju sunca.. Predator koji grize smrtonosnim ugrizom I vječno se hrani zadovoljno, Duša opijena strasnim ugrizom Što trajanje provodi u postelji.. Ja sam samo netko tko je bio, I onda otišao, ali vrijeme me uhvatilo u zamku Jer…


Ima mracnosti u tvojim ocima. Dvije sile, dva pola, razmede izmedu molitve i kletve. Igracice, poznavao sam takve poput tebe, Poznajem prirodu zene i sazimam govor isitne. Tvoje srce zeljno je ganjanja, tvoja dusa zeljna je kajanja. Borba ledene zime sa maglenom iskrom sunca, borba litosfere i prolaznih vlakova. Lanac koji zarobljava moje tijelo realnosti…


Pjesme

Citao sam mnoge knjige, Gledao mnoge filmove, u drustvu bio Veseo, drustven, ali prepun boli. Volio sve ljude kad sam s njima pio Vino slavlja, sto se samo tako proli.   Ljubio djevojku narancaste kose, Ljubio njene pjegice na licu, oci crne. Osmijeh koji misao i osjecaj obrne Prema moru gdje andeli gube se i…


Da bi postala vodilja zgasnutoj moći straha, usidrjevši svoje pokušaje U sve svetkovine, sva slavlja, sve drame, Da bi tvoje žaljenje postalo zdravlje udobne ravnodušnosti, i da bi prestala plakati, oslobodivši se robovanja vlastitome razoru, Morala bi prestati biti ono što jesi, Tvoje srce djevo moralo bi postati hladna riječ kamena, koja ti daje vječno…


Ako ovo što stvaram slično je Prolomu oblaka, pa pada kapljica Po kapljica zlatna S golemog neba u vrč kojeg puni; Svevišnji ja te molim Da iz vrča izlije se voda u vanjštinu. Jer teška je utjeha i teške nijeme su Stvari, jedno – jedno bih rekao, molim Prije no što krenem u boj, Da…


Bratski zagrljaju, dolazim tebi! Nikad kao plač zvijezda hladnih Ili kamenim zakutkom Srca, što voli da ljubi, Dok pobiremo cvijeće vaseljensko. A, nikada, nikada ti ne dopusti! Skromno Halimino slavujsko Pjevanje, pjev koji ne zna da ljubi, Dok vrhovlje smilja na lahoru pleše. Bratski zagrljaju, zvjezdani pojas Proteže tvoju suštinu, Nikad ne poljubi lažno, Nikad…


Sveto biće! Oprosti Na tvoj mir, ko u bogova Zlatan, bacah ja sjen često; i za skrivene Dublje boli života Mnoge – sazna od mene ti.


Mržnja i podozrivost U slobodnome I širokome svijetu Već su desegle Takav razmjer; Natmurivanje svijeta, Bijeg bogova, Razaranje Zemlje, Pomasovljenje čovjeka, Nehaj Prema svemu slobodnome I umjetničkome, Pa je optimizam I riječ pesimizam Djetinjast izraz I zvuči pomalo smiješno.


Pjesma

Pjesma.. pjesma se piše otvorene duše, Duše koja osjećajnošću caruje. I osjećaji svi, sva čuvstva kad zagluše Prava pjesma još krasnotom daruje.   Osjećaji teški, prpošni il slatki Trebali bi vladat našim prostranstvima Jer naši su snovi uvijek tako kratki I osjećaji su u uskim vezama sa snima.   Zato pjesma neka bude snažna Da…


Dani su tako sumorni i dugi, sati su teški i dugo traju, vladanje dosade u svaki je sat duboko ukorijenjeno. Svoj naum lako preko pjesama i preko pisanja izvršavam – neophodno je za onoga koji pati, štoviše od prevelike uljudnosti i skrovitosti, usmjerenje energije u nekom pravcu, pa makar on bio imaginaran i dosljedan podrobnome….


Eh, kad bih nasao srodnu dusu Koja me razumije i koja je meni slicna, Pricali bismo zajedno o Gaardnerovim knjigama Koje obuhvacaju slijed filozofije, Pricali bismo o filozofiji… Pricali bismo o slavnom Heideggeru I o njegovim slavnim pitanjima o bitku, Spominjali bismo se slavnih i pjesnika boema Poput Jesenjina, Charlesa, Yeatsa, Shelleya… Pricali bismo o…


Jutrom, kad ljepota krene mirnocu da tlaci Svoj grud dize lahor, neumoljno silan, I zastrasi taj svijet prirode mirisan Plovec vjernom pratnjom Sunca koje zraci. – U tom sumorenju snasla se jos nije Majka Priroda. Granje, lisce uzdrhtalo. Kakva to ljepota budi putenost pomalo Divljeg cvijeca sto upravo dise najsnazije! Al tad u toj vrevi…


Susret

Susreo sam djevojku svoje prošlosti. Spominjem se još negdašnjih dana i trenutaka koje smo provodili na maturalcu, pa su se, nakon spleta okolnosti igrajući bocu istine, igrom slučaja i slobodom namjere suučesnika, naše glave našle priljubljene, naše ruke našle dodirnute, a to se još kasnije nastavilo po našoj emocionalnoj volji, i kasnije.  Susreli smo se…


Žene

Kad pomislim na tebe Srce zazebe, I razmišljam zašto te voljeh tako. Ne volim te više, Na srcu mi piše, I zato bih, draga, plako. Sad drugu volim, i drugi kažu Da drugome pripadaš sada. Ja drugu ljubim, I za njom ludim, A tebi se, draga, nadam. I čudno posve, Ja znam da sam imo…


Jednom… Kad nestane težina granica, Kad razjedinjenost postane beznačajna, Kad nestane žamor ljudi, njihove riječi, Uspomene na njih i njihova djela, Sjest ćemo zajedno s pogledom prema prošlosti, Zajedno, u hladnoj i napuštenoj noći, Sjest ćemo s pogledom Prema zvijezdama. Ništa neće odvraćati naše misli. Jedno drugom bit ćemo najpravednija osuda I ujedno najsnažniji i…


Bolnik

Moje je zdravlje postalo ugroženo. Čas se samnom igra nemir, čas me obuzima strava. Onda me teško tijelo tjera na spavanje, a kad ustanem, nastavljam s najtužnijim snovima. Ovih dana u središtu mene sakupljene su žalosti, žalosti koje snovi nagovješćuju. Zreo sam da preminem, a slabost me odvodi do granica svijeta i Kimerije, domovine sjene…


Trebalo je da se rastanemo Jer shvatilo nebi srce moje, Najbolje stvari koje su važne Su stvari koje sada postoje. I dok po svijetu prelijepa hodaš I divljenje budiš u ponosu svojem, Ja te te voljeh zbog nečega više Čega previše ima u ljubljenu mojem. Sad srce što beskrajno zna umrijeti Daleko već je od…


Ima neka divna zemlja, zovu je zemljom Obilja i Nerada, i ja neprekidno sanjarim o tome da je posjetim s jednom starom prijateljicom, nazovimo ju prijateljicom. Čudna je to zemlja, poplavljena maglama našega Sjevera, a može je se nazvati Istokom Zapada, Kinom Europe, jer je ondje vruća i hirovita mašta uzela toliko maha, da ju…


Daj mi da dugo, beskrajno dugo mirišem sadržaj tvojih vlasi neodređene ljepote, da usnem na dnu tvojih pramenova, da zaspim kao zraka svjetlosti u najdubljoj tami bezdana, da isčeznem i nestanem, poput ptice, poput drhtaja vjetra, osamljen poput gatova u najranijim zrakama osvita. Osjećam potrebu da u tvoje vlasi uronim svoje lice, da vječno tamo…


Od davnina Ljubljeni su anđeli prokleti, Prokletstvom težim od tišine, Težim od patnje Neizmjerne. Bijah kao anđeo Što hoda po zemlji, Gdje mi nije mjesto Pa samo jad i tugu napraviše Od mene. Ali usred tuge Što sve veća je i veća, Usred boli što raste bez stajanja, Moja duša puna plemenitog kajanja Preuzima i…


Mi koji ništa drugo nemamo Nego mirisne provincije duše, Mi koji o cvjetovima zla pjevamo Iz ponorskih mraka i tmuše, Nama vrijeme tako sporo teče Dok patimo za nečim davnim, I riječi s usta pjesmom ječe Na jezicima začaranim… Mi što ne priznajemo ništa Što blista povrh srebra i zlata, Nama su draga laka iskrišta…


Potpuno sam posvecen tebi. Zivot me je cijelo vrijeme oblikovao samo da volim, i sad imam tebe, i sad imas mene. Ako ti nanesem samo jednu namjernu povredu nek mi uvene i srce i tijelo. Do tada u zagrljaju nosim tvoju dusu kroz pakao i raj.


Nije stvar u tome što imaš il nemaš. Ljudima kojima je potrebno prihvaćanje Dođe da uzmu tvoju dušu i cijeli je život Drže u zagrljaju. Nije im važna ljepota, utjecaj, novac, Oni jednostavno vole jer vole biti prihvaćeni. Osobe su svuda oko nas, Neprestano hodaju S ranama na srcu, s preboljenim I nepreboljenim bolima, Sve što…


Izgubio sam dio sebe U nedorečenom uzdahu nedostajanja, U valovima nadanja i pisanja pjesama, U olujnim oblacima slabosti i vremena, Tamo između žarkih uspomena Gdje ostaje sjena dalekih ljubavi..