Tek tren budi. Tek odsjaj zvijezde u mrkloj noći. Tek sekunda u vječnosti. Previše je… Budi sjena onom neprimjetnom prolazniku na stazi moje nemoći. Kad zaboravim onu bit postojanja, vrati me u imaginarno. Učini da se smijem od neizvjesnosti! Jer ti si ono nešto, začin u rutini, oaza u pustinji, nijema riječ, slijepi pogled, gluha…


Suze

Nekad te uhvate nespremna, kao kiša usred sunčanog dana zatruju cijelo biće gorkim okusom u ustima, zadrže se kratko, ne ostave ni nit za koju bi se mogao uhvatiti, i odu. Nekad ih susretneš nespreman, kao neprijatelja u mračnoj ulici. Prestrave cijelo biće starim osjećajem koji izblijedio je. Nestanu za tren, ne ostave ni sjenu…


I kad želiš biti nešto izvan dosega vlastitih obećanja padaš ničice ispred ogledala vlastitih razočaranja. Gušiš nadu neumornim vrištanjem, lediš srca drskim pogledima, spavaš pored ništavila sebe jer što si!? (Pitanje bezbroj puta postavljeno) Ništa. Poznata nesigurnost te štiti i nema svršetka. Korak naprijed koji moraš napraviti i tišina koja će te progoniti svake noći…


Odlazim grade, ostavljam ti ljude koje zavoljeh. Tu je trenutak kojeg izbjegavla sam, tu su sve emocije koje potiskivala sam, tu je sve ono za sto mislih da bit cu pripremljena. Priznajem sebi sama da falit ce mi dan cije jutro docekat cu u starom krevetu lomeci kicmu na popucalim oprugama shvacajuci da bit ce…