ZATVOREN   Slomili se prepleteni prsti Zatomljeni grč bola probada Ni ljekovite trave Nisu ga iscjelile, Povukao si tople ruke Iz svilenih njedara, Nikada neću znati Je li zaborav bio lagan i brz? Kojim si otrovom Mahao iznad moga imena Dok si ga spremao Ispod površine? Nikada neću znati Kako si zaustavio izvor…


Toga jutra pred vratima Podrumskog stana Stresla sam mokre pahulje Sa zimskog kaputa Obistinila se najavljena šutnja Ništa te nije moglo izvući Ispod pohabanog pokrivača Na izlizanom ležaju U opskurnom prostoru Prolaznog prebivališta U kojem si mi svijetlio Kao božanstvo. Sve okolo nije imalo smisla I gubilo se u omaglici U koju sam padala Ne…


Jesenja kiša potapa večer sjete, Trgamo nakupljeno klupko Zivotnih mrvica, Gdje se dugo pohranjivala Zatomljena bol Obrasla gustoćom tananih bodlji Što sežu do životnih dubina. Svakodnevno su se skupljali Oblaci želja I nestajali iza dalekih brda prošlosti, Ispod kojih nisu svitale zore Ni izlazio sunce. Lebdjela sam za njima Sa jatima ptica Do prvog plavetnila…


Umiru vrela ljeta Padajući u raspukline Ohlađena kamena, Šutnja se razvukla U nepreglednu omču Što zaskače tvoj lik Okružen sve užim kolobarima Između samotnih sjenki Potopljenih vrbika. Uz razvaline kamene obale Trepere lađe Vezane trulim konopcima Pod rasčupanim krošnjama Zelene česmine.  Svakodnevno udišem tvoju ravnodušnost Sa mirisom ozona, Gledam sparušeni cvijet Zauvijek skriven u sjenci…


Svakodnevno tražim Udubine tvojih koraka U prostirci prošlosti Po nepreglednoj pustinji Tvoga prostranstva Bez susreta Iza usahlih zaklona. Nestaješ na obzoru, Na dodiru svijetla i tame. Hoću li se zaustaviti Ili otići u dubinu Lutajući tragovima Otišlih koraka? Razmak je širok, Tišina moćna, Postaješ nedostižan.    


Dolazi dugo u moje snove Nepozvan i praznih ruku, Na porušena sastajališta, Po kojima sjene plešu. Ogrće me ostarjelim plaštem, Od kojeg uzmičem, Trgajući čvrste skute, Spotičući korake o prašnjavu prošlost, O komadiće zdrobljena kamena Iz mladenačkih igara, Ugrađenih u jedno postojanje. Hodam preko izlizanih oblutaka Tražeći vrata stvarnosti. Još mi se pričinja da će…


Vrijeme nam maše U prolazu, Klizi niz skrivenu čežnju Zaostalu kraj zatvorenih vrata. Zidovi sjaje u nemoći, Trag nestaje Dok drhtim pod naletom Crnih leptira. Čekam da ti riječi skliznu S vrha toplog jezika, Uzaludno spuštam misli U jamu tvoje šutnje Grabeći prazne snove. Vrijeme nam maše U prolazu, Noseći sve u nepovrat.


Prikupljam razbacane želje Po hodnicima životnih kuća Vrijeme je da ih složim U buket zaborava I stavim u vazu bez vode Da ih posuši budućnost. Gubi se bol Za nježnim susretima, Za čežnjama što gasnu Na putu kroz posljednji tjesnac.    


Predah

Srce je ukroćeno U hodu za tvojom sjenom Bespućima neuhvatljivog cilja, Stavila sam omču paučine I stropoštala ga u beskrvnost Oslabljenih vena, Neka počiva i umre U prihvaćenom beznađu U kojem tvoja šutnja Stišava žamor A moja želja nije dovoljna Da podigne tvoje korake I raširi sklopljene ruke U raskoš nježnog zagrljaja. Na rubovima našeg…


Igraju li sjenke po zidovima dok se čeka san, čijim imenom pokrivaš usne, čiji dodir treperi na nitima tvoje kože? Može li sjećanje obrasti mahovinom zaborava u kojem ne postojim ili sam samo leptirica ustreptala oko tračka mjesečeve svijetlosti uokvirene iznad tvoga uzglavlja? Skriva li boja tvojih zidova obrise naših tijela u nježnom zagrljaju prizvane…


Kada život ostavi samoću, Na plodnim poljima Niče cvijeće jarkih boja Tražeći usahle vene Da ih ispuni vrelinom sokova Kojima će poteći duga sjećanja Izgubljene stvarnosti. Hvata se varka Da razmakne tamu noći U praznim jutrima Zgrčenim ispod pokrivača. Još ima snage da te nosi Ptica puštena da odleti Slomljenih krila, Beskrajnim poljima Bez travki…


lava

  Još vulkan hara mojom dušom i lava namače okrajke srca. Tiho i moćno suklja iz kratera prekrivajući sve započeto i učinjeno. Ispod pepela i žara brani se stvarnost hvatajući komadić plavog neba. Nedostižne ptice skupljaju jata i lete na daleki jug.          


Osvrt

Tišina duboka kao ocean Skuplja plavetnilo neba, Sunce se utapa u tami. Nestaje dan na vrletima kamenjara, Vinogradi usnuše Na pokrivaču zelenih travki. Ugaženo cvijeće u blatu Ispod stopala Što prođoše iza nas S bičem na ustima. Klizi zvjezdani plašt Niz gole ruke, Bez srebra, Pohaban i prašnjav Zapinje o zgrčene prste Što se otimaju…


Ljetna toplina Omekšava zidove, Bujam od tvoje širine. Rasut će se sjećanje Na ukazanim putevima kojima tupo koračaš. Tutnjim od jeke Slušajući tvoj glas Pun neizgovorenih riječi Zapelih u tjesnacu grla. Šetaš mojom tamom Ne paleći svijeću. Vrijeme prolazi, Vidljiv je zalazak sunca . Na obzoru crvenilo Prelazi u tamu. Utihnut će zrikavci, Ptice potražiti…


Dok stojim mirno čekajući Promiču putevi pored mene, Pusti i nijemi Odnose tišinu nestalih koraka. Htjedoh da se ponekad sagneš Nad krunom ružičastih latica, Da udahneš miris dok opija. Rosa će usahnuti pod sunčevim sjajem, latice će uvenuti u sivu grudu, Vjetrovi će raznijeti miris, Tišina poravnati livade. Nitko neće znati da smo postojali, Nitko…


U probuđenim jutrima Zrcali tvoj odsjaj, Iz nabora kože Hlape nježni dodiri. Sanjala sam ponovo Široka prostranstva Kojima si otišao. U beskraju nadanja Skrila se nemoć Da izgovorim riječ Ili učinim korak. Imaš li snage Da otvoriš put Kako bi dodirnuli Svjetlucavu radost susreta?    


Prašnjavi put U zagrljaju kamenih sjena Bajam kao vojnik stoji, Prolazim korakom teškim Kolonom rasvale brnistre. Priljubljen kofer Uz magareći samar Pun snova, Prošlih i budućih. Moj did Sa suzom ispraća Još jednu mladost Na bijele puteve svijeta.    


Tvoje će se ime Pretvoriti u šutnju I razigranost njegovih slova Postat će oštrica hladnog mača. Njime ću ponekad Rasjeći dušu Kako bi me pohodio U snovima U kojima samo ti i ja Sjedimo ispod stijene I bacamo kamenčiće U zelenu rijeku Našeg djetinjstva.  


Ostavi prostirku od zvijezda, Povjetarac u krošnjama ostavi, Kada odeš i zatvoriš vrata, Da mi svira Po strunama srca. Ostavi u zraku miris svoj, Ja ću znati da si bio, Znat ću da si krio Ispod latica cvijeća Tragove naših koraka, Zapale u tišinu. Slijegat će se godine, Bezglasne i prazne Sve do jutra U…


Kada noć protka mjesto tamom Sve će utonuti u san, Samo ti ostani budan i čežnjiv, Doći ću tiho, na vršcima prstiju. Neka mjesečina zlatom postelju oboji Dok bereš latice s mojih ruža Ljubavnom rosom optočenih. Jutro je tako blizu, Rumena zraka odškrinut će vrata. Otići ću tiho, na vršcima prstiju, Ostavljajući najljepši dio sebe…


Po mraku male sobe Lovit ću sjenke dvaju leptira Ostavljene jednoga siječnja. Prekinuta igra Zamrznuta u dugim godinama Otopila se na mjesečini Lipanjske noći I prasnula u bezbroj zlatnih krljušti.


Sunce je povuklo zrake na nebo A sive magle uplele niti U krošnje drvoreda Kojim sam dolazila Do izvora gdje si me krijepio I nemoćnu vraćao. Tragovi ženskih boja Umjesto tebe Rekoše da je kraj. Plakala sam s kišama Pomirena da te nemam.


Utihnula bura u maslinama Prepunim roda Zvijezdano nebo prekrio plašt tame Rijekom otplovi lađa Na obali ostadoh sama. Čekajući dugo Potapam nadanja Da ću te ugledati na obzoru. Nisi se vratio. U strahu od plime Sjela sam u drugu lađu I još plovim Do zadnje luke.      


Posjećivali smo zvijezde Lutajući plavim labirintom beskraja Skupljali smo zlaćani prah noći I rasipali ga spuštajući se na zemlju. Dolje su čekala dva puta. Gledala sam kako zamičeš svojim Bacajući trenutak Skinut s zvijezda. Ja sam svoj umotala Mrežom nepoderiva trajanja. Nakon dugih godina hodanja Putevima bez susreta i pozdrava Kad je bio muk ,…


Dolazi jesen I kapljice prvih kiša Otvaraju stijenke moje duše Kroz sve pore rasut ću svežanj U kojem te skrivam Po koži mi bridi dodir topline I spušta se u krvotok. Razlit ćeš se mojim tijelom I zadrhtat ću pod uspomenama Na još jedan susret U kojem si mi dao Više nego što si htio….